Uzrok takve šizofrene politike Srbije prema Crnoj Gori leži u neprežaljenoj samostalnosti Crne Gore iz 2006. godine i gajenju nade da se ona, ali i crnogorsko priznanje nezavisnosti Kosova može poništiti. Zato srpski politički vrh, bez obzira ko se nalazi na njegovom čelu od Tadića do Vučića, traži savez sa onim snagama koje to obećavaju bez obzira da li je tako nešto ostvarivo.

Zbog toga je ministar Nenad Popović više puta pozivao na internacionalizovanje srpskog pitanja u Crnoj Gori i na kraju izjavio da se radi o identitetskom genocidu. Zato je ministar Ivica Dačić rekao da Srbi trpe torturu i diskriminaciju i da nema primjera u Evropi da je u XXl vijeku jedan narod u tako lošem položaju kao Srbi u Crnoj Gori.

A pitanje zašto Srbija ima duplu retoriku kada se radi o odnosima sa Crnom Gorom, analitičari kažu da sve izjave koje dolaze sa srpske strane ne reflektuju mišljenje predsjednika Vučića.

"Prilično je uočljivo da imamo neku vrstu različitih signala koji se šalju od toga da predsjednik kada se sastane sa Srbima iz Crne Gore poziva na poštovanje tamošnjeg ustavnog poretka i zakona, što je veoma značajno jer srpska zajednica treba da bude potpuno integrisana i da prihvati državnost Crne Gore kao neku vrstu činjenice koja se ne može dovoditi u pitanje", objašnjava profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Dragan Đukanović za Pobjedu.

Ističe da, sa druge strane, sa nižih nivoa dobijamo pokatkad prilično neodmjerene izjave, koje ne reflektuju objektivno stanje u Crnoj Gori kada je u pitanju status Srba u njoj i ocjenjuje da je srpski vrh u ovom trenutku, ipak, više zaokupljen dešavanjem problema vezanih za Kosovo nego konkretnim pitanjima kada je u pitanju status Srba u Crnoj Gori.

"To su stavovi koji stižu od pojedinih ministara i mislim da ne reflektuju suštinski i dubinski mišljenja vrha koji kreira politiku Srbije", smatra Đukanović.

Politički analitičar Boško Jakšić smatra da akteri javnog i političkog života u Srbiji koriste više od dvije retorike kada govore o Crnoj Gori, a najčešće o položaju Srba u Crnoj Gori.

On podsjeća da nije prvi put da crkva svojim ocjenama utiče na spoljnu politiku nominalno sekularne Republike Srbije.

"Zatezala je odnose Beograda sa Srbima preko Drine u vrijeme rata u BiH kada je patrijarh Pavle odlazio na Pale. Značajno je doprinijela hlađenju odnosa sa Makedonijom. SPC direktno sabotira pokušaje predsjednika Srbije da dođe do pregovornog rješenja kosovskog pitanja tvrdeći da se radi o veleizdaji. Nedavna izjava patrijarha Irineja da Srbi u Crnoj Gori nijesu tako živjeli ni u vremena Turaka i ustaša krešendo je višegodišnjeg činodejstvovanja mitropolita Amfilohija koji konstantno otežava saradnju na relaciji Beograd Podgorica. Rezime aktivnosti SPC: pokušaj nacionalističke renesanse koju crkva koristi da bi se predstavila kao najveći zaštitnik Srba u Srbiji i rasijanju", podsjeća Jakšić.

On dodaje da su pojedini srpski ministri (spoljnih poslova i odbrane) preuzeli ulogu svjetovnih zaštitnika svekolikog srpstva i da im treba pridružiti i ministra Nenada Popovića, koji govori o identitetskom genocidu Srba u Crnoj Gori.

"Ova trojka prednjači u izjavama koje konstantno destabilizuju odnose Srbije sa svim zemljama regiona. Radi se o članovima Vlade koji su bili akteri vlasti Slobodana Miloševića, čiji je program bio agresivno raspirivanje velikosrpske ideje. Njihove konfliktne izjave treba posmatrati i u tom kontekstu. Isto bi moglo da važi i za Aleksandra Vučića, čiji su radikali takođe bili promoteri istog programa", objasnio je Jakšić.

Ono što posebno pada u oči je da se predsjednik Srbije nije izjašnjavao o tim odnosima i logično se postavlja pitanje da li to znači da on podržava izjave ministara. Jakšić postavlja kontrapitanje: Da li predsjednik Vučić, kako se spekuliše, pušta kleronacionaliste, nacionaliste i rusofile da govore ono što on neće da kaže?

"Moguće, jer time predsjednik sebi obezbjeđuje ulogu korektora i pacifiste, dežurnog vatrogasca i vrhovnog arbitra koji smiruje tenzije i ne dopušta da odnosi Srbije sa susjedima krenu po zlu. Vučić je svjestan koliko je normalizacija u regionu neophodna za proces evro-integracija Srbije. Njemu su konfliktne retorike dio taktike, ali ne i strategije i zato se često ne izjašnjava. Rekao bih da je on suštinski za dugoročno i stabilno poboljšanje odnosa jer to doprinosi konsolidaciji njegove lične vlasti. Kada Vučić kaže da se trudi da sa Crnom Gorom ima najbolje odnose, onda je to trujumf pragmatizma", ističe Jakšić.

Pobjeda