Predstava se igra u Dramskom studiju Prazan prostor u Staroj Varoši, a publika se okuplja na vratima Sahat kule. Informacije o prodaji ulaznica zainteresovani mogu naći na FB stranici Dramski studio Prazan prostor. Broj publike je ograničen na 25. Preporučeni uzrast za predstavu je 18+. Projekat je podržan od strane sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada.

“Sekretarijat za kulturu i sport Glavnog grada je podržao projekat Sobe i time potvrdio da je otvoren za alternativne kulturne projekte i saradnju sa mladim inovativnim ljudima. Prepoznali smo da je ovaj tekst poznatog pisca Ilije Đurovića značajan i da sa sjajnom glumačkom ekipom koju vodi poznati reditelj Mirko Radonjić ova predstava zavrjeđuje da se nađe u programu Podgoričkog kulturnog ljeta”, rekla je savjetnica za kulturu Sanja Vojinović:

“Do realizacije ovog teksta ne bi došlo bez Dramskog studija Prazan prostor. Moje iskustvo tokom dva mjeseca rada je u svakom smislu sjajno. Cijela ekipa je u potpunosti bila posvećena procesu i iz ugla pisca i dramaturga moram da kažem da je saradnja bila na najvišem nivou. Možemo vas prilično spremno pozvati da vidite o čemu se radi, s obzirom na to da je iza nas kvalitetan rad tokom kojeg se čitav projekat razvijao i podigao na jedan viši nivo”, izjavio je pisac Ilija Đurović.

“U pitanju je grupni rad i iskrena i intimna potreba da se ova priča ispriča. Mislim da je važno da će svako ko živi u ovom gradu i ovoj zemlji moći da prepozna određene fenomene koji ga muče. Pristup tekstu je i bio nahranjen tom potrebom da progovorimo o fenomenima koje prepoznajemo kod sebe i oko sebe. Nadam se da će i ljudi koji dođu da nam se pridruže na tom putovanju moći da otkriju neke nove nivoe”, kaže deditelj Mirko Radonjić:

“Ja sam prije svega radostan što sam u prvoj profesionalnoj produkciji Dramskog studija Prazan prostor, a prva predstava koju sam kao amater radio u životu bila je upravo u ovom studiju. U ovoj ekipi se stvorila dobra energija uz pomoć koje smo uživali u ovom istraživačkom procesu. Moram istaći da priliku za ovakvu vrstu pozorišnog rada nemam u javnim institucijama. Smatram da je ovaj način rada potreban i značajan za glumce jer otvara prostor da se vratimo sebi i onim iskrama koje nas vode u početku karijere”, rekao je glumac Slaviša Grubiša.

Student glume Pavle Prelević kaže da je, kada je prvi put pročitao tekst, imao osjećaj da mu se utroba prevrnula i odmah je javio reditelju da želi da radi.

“Tekst govori o Podgorici, a ja sam iz Podgorice, osjećam se kao da sam te likove već vidio, kao da ih poznajem i osjećam potrebu da još više saznam o tim ljudima. Ovaj proces je veoma značajan za mene kao studenta glume, ali i kao za mladog čovjeka koji živi u ovakvoj sredini. Stevan i ja smo u klasi profesora Branislava Mićunovića i mislim da smo dosta toga donijeli u ovaj proces, ali i sa dosta toga ćemo izaći iz njega”, dodao je on.

“Prvi put kada sam pročitao tekst bio sam zapanjen i zaintrigiralo me je to na čemu ćemo raditi. Proces je bio jako značajan i saradnja sa cijelim timom mi je donijela dosta znanja. U početku mi je kolega Aco Gavranić govorio da ću vidjeti koliko će me ovakva vrsta procesa mijenjati kao čovjeka, ali nisam mogao ni da pretpostavim. U meni su se desile velike promjene kada je u pitanju shvatanje problematike o kojoj se govori, razumijevanja tih ljudi i samog sebe”, rekao je student glume Stevan Vuković.