Prošle godine, kada se na velika vrata popeo na globalnu scenu svojim ambicioznim najavama zaokreta svoje zemlje - ekonomske modernizacije, društvene liberalizacije i okretanja od islamskog fundamentalizma - pobudio je nade da bi Saudijska Arabija pod njegovim vođstvom zaista mogla napraviti zaokret.

Naslovi članaka zapadnih medija o njemu iz tog razdoblja dovoljno govore. "Misija saudijskog princa da preuredi Bliski istok", pisao je Njujorker. "Uspon saudijskog princa ruši decenije kraljevske tradicije", pisao je Njujork Tajms. "Saudijsko društvo je rigidno, njegova mladež nemirna. Prinčeve reforme moraju uspjeti", pisao je Gardian.

Saudijski princ, prijestolonasljednik Muhamed bin Salman, u centru je slučaja nestanka i sad ubistva saudijskog disidenta sa američkim prebivalištem i novinara Vašington posta, Džamala Kašogija, prenosi Index.hr.

 Liberalno lice i tiransko naličje

Iz sadašnje perspektive, polaganje nada, u mladog princa, ma koliko uzdržanih i njegov pažljivo njegovan imidž liberalnog reformatora, pokazalo se kao ozbiljna zabluda. Naravno, tada se nije mogli znati da je, ako je vjerovati turskoj policiji i obavještajnim službama o dokazima koje tvrde da imaju, budući saudijski kralj spreman da odobri ili naredi okrutno mučenje i ubistvo svojih kritičara.

Međutim, znaci prinčeve mračne i tiranske strane bili su vidljivi i mnogo prije Kašogijevog nestanka u saudijskom konzulatu u Istanbulu. Od relativizovanja i traženja razloga za saudijsku istoriju stvaranja i izvoza vehabijskog ekstremizma - istog ideološkog sjemena koje je dalo toksične plodove poput Al Kaide i Islamske države - preko brutalne sudijske represije kritičara i aktivista za ljudska prava, uključujući one koji su napustili zemlju, histerične reakcije na kritike sa Zapada, do pozicioniranja Saudijske Arabije kao regionalnog siledžije, krvavom vojnom intervencijom u Jemenu i pokušajem diplomatsko-ekonomskog pokoravanja susjednog Katara i Libana.

Libanski premijer navodno je čak bio talac saudijskog režima nekoliko sedmica, koji ga je (bezuspješno) pokušao natjerati da da ostavku. Jednako je odjeknula i vijest da je princ naredio da se uhapse desetine članova kraljevske porodice, vodeći biznismeni i zvaničnici u hotelu Ritz-Carlton u Rijadu, a pod igovorom da želi da se obračuna sa korupcijom. Pušteni su tek kad su pristali da se odreknu svoje navodno ukradene imovine u vrijednosti od više milijardi dolara.

Kao lik iz Šekspirove drame

Kako za Gardijan piše Ema Graham Harison, prinčevo bezobzirno grabljenje moći u današnjem svjetlu izgleda kao savremena kopija Šekspirovih drama. Kao i njegovi prethodnici, princ Muhamed, de facto vladar ove apsolutne monarhije (iako se to još uvijek može promijeniti), kontroliše sve poluge vlasti i živi u basnoslovnoj raskoši. Uživa u luksuzima modernog doba i zapadnog svijeta, pa je tako kupio jahtu za pola milijarde dolara, sliku Leonarda da Vinčija za 450 miliona dolara i francuski dvorac za 300 miliona dolara, dogovorio kupovinu američkog oružja u vrijednosti od stotinjak milijardi dolara, a njegovi podređeni potrošili su stotine hiljada dolara u Trampovim hotelima po SAD-u, dok u isto vrijeme u domovini održava srednjovjekovni društveni, politički i religiozni sistem.

'"Princ ne može shvatiti svijet van Saudijske Arabije. On je odrastao u palati, rečeno mu je da može da radi sve što hoće. Njegov najveći problem je što nikad ne priznaje greške", rekao je jedan neimenovani saudijski izvor novinarki Gardiana. A više nego slikovito je ono što je sam princ rekao o svom bogatstvu u intervjuu za čuvenu emisiju 60 Minuta na CBS-u: 'Što se tiče mojih privatnih troškova, ja sam bogata osoba, a ne siromašna osoba. Ja nisam Gandi ni Mandela. Ja sam član vladajuće porodice koja je postojala stotinama godina prije osnivanja Saudijske Arabije.'" Naravno, kraljevske i druge titule na stranu, jasno je da je to bogatstvo, kao i u drugim istočnjačkim despotijama, nagomilano na grabeži javne imovine i nacionalnih bogatstava, koja u ovom slučaju gotovo isključivo počivaju na nafti.

 Radoholičar i spletkaroš koji se spretno nametnuo kao nasljednik svog oca

Saudijski princ potrošio je dakle više od milijarde dolara na samo tri stvari.

Ukratko, on je pravi predstavnik saudijske elite - razmažen svojim bogatstvom i zapadnjačkim luksuznim stilom života u kojem slobodno uživa, dok mu ne pada na pamet da u svoju zemlju uvede slobode koje su dovele do takvog prosperiteta na Zapadu - uprkos simboličnim mjerama poput ukidanja zabrane bioskopa, utakmica i vožnje za žene, kao i pokušajima privlačenja stranih investitora u njegov megalomanski projekt futurističkog grada na obali Crvenog mora.

Ipak, to ne znači da se princ Muhamed nije morao potruditi da dođe tu gdje je sada. Između 13-oro djece kralja Salmana i hiljade prinčeva u ogromnoj saudijskoj kraljevskoj porodici, Muhamed se probio ispred suparnika i postao desna ruka svog oca, za kojeg neki kažu da je u ranoj fazi demencije, od kojeg je sve više preuzimao upravljanje zemljom. Navodno je čak i na nekoliko godina razdvojio svog oca i majku kako bi imao još veći utjicaj na njega, a iz istog razloga je vjerojatno i studirao pravo na Univerzitetu King Saud, umjesto da studira u inostranstvu poput drugih članova kraljevske loze.

Osim toga, princ slovi za velikog radoholičara koji i do 18 sati dnevno provodi u kancelariji, ali i kao izuzetno samouvjerena ličnost osjetljiva čak i na najblaže kritike ili neposlušnost. "Ljudi koji su pokušali da mu kažu nešto snosili su ozbiljne posljedice, kaže saudijski izvor. To je, naravno, kulminiralo u diplomatskom sukobu Kanade i Saudijske Arabije zbog kritike na račun zatvaranja aktivista za ljudska prava.

 Mit o mladom arapskom reformatoru

Ali prije nego što je pokazao svoje pravo lice, princ Muhamed se na svojoj PR turneji po SAD-u ove godine, susreo s Donaldom Trampom u Bijeloj kući, kao i sa bivšim gradonačelnikom Njujorka Majklom Blumbergom, družio se sa holivudskim zvijezdama poput Morgana Frimana i milijarderima iz Silikonske doline. Mark Zukerberg ga je lično proveo kroz sjedište Facebooka, kao i Sergej Brin kroz sjedište Googlea.

Sada, nakon što je njegovu očiglednu upletenost u slučaj Kašogi postalo nemoguće ignorisati, zapadni investitori poput Ričarda Bransona, okreću mu leđa, otkazujući gostovanje na saudijskoj konferenciji Inicijativa ulaganja za budućnost koja se održava krajem mjeseca.

Ostaje da se vidi koliku će cijenu princ zaista platiti za likvidaciju Kašogija, odnosno hoće li se uspjeti da se izvuče verzijom događaja o "odmetnutim agentima" koju je u jednom trenutku propagirao i sam Trump, čime je pobudio ozbiljne sumnje da štiti saudijski režim od reperkusija. Tu priču pobijaju činjenice. Najmanje četvoro od 15 osumnjičenih članova saudijskog "eskadrona smrti", koji je došao u Tursku po Kašogija, pripadaju njegovom lićnom obezbjeđenju. Jedan od njih viđen je kako ga prati tokom posjeta posjetima Parizu i Madridu, Hjustonu, Bostonu i sjedištu UN-a u Njujorku.