U LAVIRINTU uskih i strmih istanbulskih ulica popločanih kaldrmom, zgrada Muzeja nevinosti skrivena je od očiju turista. Baš kao u stara vremena, lica turskih djevojaka. Zgrada izgledom i jarkom fasadom odskače od urušenih i starih kuća u tihoj ulici Čukurdžuma. I danas ovaj kvart odiše atmosferom osmanlijskog carstva.
Junak romana "Muzej nevinosti" Kemal sakupljao je sve što je dotakla njegova voljena Fusun, a da bi se zavirilo u svijet fikcije Orhana Pamuka, mora se pozvoniti da bi se ispred vas otvorila masivna drvena vrata. U staklenim vitrinama smješteni su predmeti koji pričaju nebičnu ljubavnu priču. Ali to su i svjedočanstva o životu srednje klase na Bosforu u drugoj polovini proteklog vijeka: kućne sitnice, garderoba, igračke, bočice parfema, nakit, bioskopske ulaznice, plakati za filmove koji su tada prikazivani, cigarete kakve se više ne proizvode, slatkiši koji se sada nigdje ne mogu kupiti...
Pamukov muzej posvećen je likovima iz romana "Muzej nevinosti". Zaljubljeni Kemal iz stana voljene, a siromašne Fusun, krade sitnice, djelove njenog života i od toga pravi neku vrstu svjetilišta. Nešto slično radio je i Orhan Pamuk pišući priču - sakupljao je sve što i njegov junak, pazario na buvljim pijacama kako bi materijalizovao svaku stvar koju spominje u djelu. Neki predmeti na koje je nailazio usmjeravali su čak tok radnje.
Zbog Fusun, Kemal je pogazio sva društvena pravila. Porijeklom iz bogate porodice, školovao se u Americi, spremao se za vjeridbu sa djevojkom koja se uklapa u njegov imućni svijet, ali se zaljubljio u svoju dalju, siromašnu rođaku - osamnaestogodišnju Fusun, podučavajući je matematiku za prijemni ispit na fakultetu. Povrijeđena zbog njegove vjeridbe, ona nestaje, a on napušta svoj prethodni život i kreće u potragu za njom. Njegova opsesija se ne smanjuje ni kada saznaje da se udala za drugog... Počinje da sakuplja sve njeno do opušaka od cigareta i lenjira sa kojim su vježbali matematičke zadatke. I taj izgrickani lenjir nalazi se među eksponatima u Muzeju.
Pamuk je svojevremeno izjavio da je samo želio da napravi "mjesto gdje će zamrznuti vrijeme". Na to podsjeća i platno u prizemlju na kom je pričvršćeno 4.213 ugašenih cigareta. Njih je, navodno, Fusun od 1976. do 1984. popušila, a Kemal sačuvao. Poređani u redove i kolone od poda do plafona izdaleka izgledaju kao džinovski tekst ispisan klinastim pismom. Izbliza, može se vidjeti da su mnogi od filtera obojeni karminom ili ostacima sladoleda od višanja, koji je junakinja obožavala. Istanbulski vajar i dizajner nakita Kimet Dastan osmislio je ovaj eksponat.
Osjećaj da je Pamuk sa puno pažnje i ljubavi stvarao Muzej, u koji je uložio sav prihod od Nobelove nagrade i još dosta toga, prisutan je svuda. Za njega on nije samo vremenska kapsula, već i poligon: šansa da se potvrdi kao kompletan umjetnik. Šest do osam mjeseci, koje godišnje provodi u Istanbulu, posvjećivao je u Muzeju, pokušavajući da sve isplanira do posljednjeg detalja. To je, kako kaže, oživjelo uspavanog slikara u njemu, što je bio njegov dječački san.
PISAC I KUSTOS U SVOJOJ KUĆI
IDEJU za Muzej nevinosti Pamuk je dobio 1982. godine, dok je večerao sa posljednjim knezom otomanske dinastije. Prognan nakon formiranja turske republike, knez je završio u Aleksandriji gdje je radio decenijama u muzeju Antoniadis Palas. Prvo je prodavao ulaznice, a kasnije postao direktor. Poslije pedeset godina izgnanstva vratio se u Istanbul. Bio mu je potreban posao.
Neko mu je te večeri rekao da je potreban vodič u Ihlamur palati, a ko bi bio bolji od vladara koji je tamo živio kao dijete. Pamuk je tada zamislio kneza kako objašnjava posjetiocima: "Znate u ovoj prostoriji me je prije sedamdeset godina moj učitelj podučavao matematici..." i pokazuje kako je tada držao olovku. Deset godina kasnije nobelovac je odlučio da realizuje sličnu neobičnu ideju - da napiše roman u formi muzejskog kataloga i istovremeno sagradi muzej u kom će se naći svi predmeti iz priče. Njegov prvi korak nije bilo pisanje, prije toga je morao da kupi kuću za Fusun...
(Izvor:Večernje novosti)
