Upravo su to poruke koje su se mogli čuti tokom predstavljanja projekta Doma starih u Bijelom Polju u subotu u prostorijama Dnevnog centra. To je i prvi pokušaj da se razbije tabu smrti a primarni cilj projekta je ukazivanje na značaj palijativne njege koja u pomenutoj ustanovi uspješno funkcioniše već više od pola godine.

Koordinator projekta i pomoćnica direktora, Marijana Smolović  podsjetila je da je palijativno zbrinjavanje  pristup kojim se poboljšava kvalitet života pacijenta suočenim sa neizlječivom bolešću kao i njihovih porodica.

“Palijativno zbrinjavanje je odnos prema osobi koja umire, odnos u kome se podstiču porodične i religijske vrijednosti i u kome dominiraju empatija , povjerenje, pomirenje i spokoj. Naša ideja je da ukažemo na značaj psiho-duhovnog i socijalnog aspekta palijative i na potrebu da sveobuhvatnim i holističkim pristupom pacijentima pomognemo u terminalnoj fazi bolesti. Želimo i da pokrenemo pitanje straha od smrti kao jednog od razloga za narušavanja psihičkog zdravlja kod ljudi”, kazala je Smolović.

Pojasnila je da je projekat koncipiran na globalnoj franšizi “Kafić smrti” i  uspješno realizovan u 61. državi koji podrazumijeva razmjenu misli, ideja i stavova o kraju života uz kafu, čaj i slatkiše.

Foto:Kodex

“Crna Gora je od danas 62.članica zajednice koja ,,razbija" tabu smrti”, kazala je Smolović.

Začetnik iste akcije u Srbiji i saradnik na projektu, dr Nemanja Milovanović specijalista opšte medicine rekao je da se o smrti može govoriti iz svih aspekata i profesija.

,,Osoba koja je suočena sa smrću izuzetno je nemoćna, zbog bolesti, starosti, te uplašena. Dakle, obuhvata sve ranjive kategorije a naša dužnost je da toj osobi pomognemo sa svih aspekata, medicinskog, psihološkog, duhovnog i socijalnog.Palijativno zbrinjavanje je potreba ljudi da se nađu osobi koja umire,  ta potreba je toliko jaka da će kad-tad doći do svih pora našeg društva. Stepen razvoja palijativnog zbrinjavanja je pokazatelj razvijenosti jednog društva”, kazao je dr Milovanović ističući da Dom starih Bijelo Polje ima potencijal da bude svetionik razvoja palijativnog zbrinjavanja u Crnoj Gori.

Dr Milovanović, foto:Kodex 

Pojasnio je da su ciljevi ovakvih sastanaka  da se ukaže da je neophodno pomoći ljudima koji umiru i koji traže pomirenje, spokoj, razgovor, priču…

“Sa druge strane promovišemo život i razgovorima o smrti koja je izvjesna podstičemo ljude da razmišljaju pozitivno i da funkcionišu na neki bolji i pozitivniji način. Telefonski poziv nas dijeli od toga da budemo druge osobe i naš život za kratko se može okrenuti u poptuno drugom pravcu. Upravo se zbog toga postavlja pitanje kojim vrijednostima trebamo težiti i kako se ponašati u životu”, rekao je Milovanović

“Da dobijete knjigu svog života, da li biste pročitali kraj? – upitao je Milovanović okupljene naglašavajući da  strah od smrti ne možemo pobijediti ali da možemo pobijediti strah da o njoj razgvoramo, pomognemo ljudima i promovišemo život.

Glumac Moamer Kasumović koji je podržao projekat kazao je da bi svi mi kao ljudska bića trebalo da shvatimo smrt kao neminovnost, i da nam je ona jedina sigurna, sve ostalo je nesigurno.

“Treba da dijelimo ljubav, da razgovaramo, da razmjenjumo mišljenja o tome kako ko shvata smrt i kako shvata kraj svog života i da poništavamo predrasude o smrti”, ocijenio je poznati glumac.

Kasumović, foto:Kodex

Doktor Nikola Raosavljević specijalista opšte medicine savjetuje da uživamo u svakom danu. Smatra i da čovjek ima pravo da zna datum smrti. Citirajući poznate američke onkologe naveo je da je onkološka smrt  najhumanija smrt jer pacijent zna kad će umrijeti, pritom umire bez bola, dostojanstveno, ima vremena da porazgovara sa djecom, ostavi oporuku, izvini se ljudima…

“Ja bih želio da znam kad ću umrijeti i datum i vrijeme jer mnogo stvari u životu usled različitih okolnosti nisam uspio da ostvarim. Pravo na lošu vijest jedino ima onaj koji umire”, kazao je dr Raosavljević poručujući da se trebamo potruditi da nakon smrti ostavimo što više lijepog kako bismo duže trajali kao ljudi.

Doktorka Gordana Konatar, specijalista psihijatrije kazala je da strah od smrt nije neminovno loša stvar.

“Mnoge stvari se na taj način kontrolišu. Zamislite u kakve bi rizike ljudi sebe i druge ljude dovodili da nema urođenog straha od smrti”, kazala je ona.

Naglasila je da se u slučejevima umirućih pacijenata postupa individualno.

“Mi smo kao ljekari dužni da govorimo strogo istinu ali i da pazimo na reakciju i da pokušamo da motivišemo pacijenta da se bori za život”, kaže dr Konatar. Govoreći o primjerima iz svoje prakse kaže da se mnogi plaše bola usled bolesti a ne smrti kao smrti, te da će im porodice ostati bez egzistencije, zabrinuti su za imovinu itd.

Smatra da se ne treba  boriti  protiv same smrti nego protiv onoga što čini čovjeka nespokojnim.

“Čuli ste često u narodu “Da mi je da doživim to i to pa da umrem miran”. Upravo to je naša uloga, da pomognemo ljudima da budu mirni u umru mirno. Umirati se mora ali ne moramo umrijeti u mukama, sami, nespokojni, u nehumanim uslovima. Društvo treba da povede računa da palijativna njega dođe do svakog čovjeka. Kao što smo porodilišta učinili javnim i dostupnim treba i za kraj života učiniti sve da ustanove dođu do svake osobe kojoj je pomoć potrebna i pomoći joj da umre mirna”, smatra dr Konatar.

Protojerej Nikola Skopljak kazao je da je smrt prelazak iz privremenog u vječni život.

“Plata za grijeh je smrt, kaže se u poslanicama apostola Pavla. Svako zna da je smrt neizbježna. Crkva nas uči da je smrt prelaz iz ovog u zagrobni život, što nam je pokazao i Gospod Isus Hrist”, kazao je Skopljak. Savjetuje da se popravimo kao ljudi, da se ne bojimo smrti već grijeha koji je ogrezao u nama.

“Bolest je pouka i Božja posjeta. Svi imamo grijeh a mi moramo da prihvatimo svoj put, koliko god da je teško”, kaže on.

Naglašava da oni koji nisu u vjeri, smrt doživljajavaju kao kraj i najveću žalost.

“Kada su pitali patrijarha Pavla zašto pri rođenju čovjek plače dok se svi oko njega raduju i pjevaju, a kad odlazi sa ovog svijeta on ćuti a svi oko njega plaču odgovorio je  - Čovjek plače kad dolazi na ovaj svijet jer ne može da govori pa kroz plač i suze pokazuje da je ovaj svijet prolazan i pun grijeha, odlazi u tišini, skrštenih ruku i nosi sa sobom samo dobra i loša djela,ćuteći odlazi jer se predaje svom darodavcu, onom ko mu je dao život”, kazao je Skopljak poručujući da ne dangubimo dane i da tokom života liječimo svoju dušu kao što nam i medicina liječi tijelo.

Efendija Admir Zekić kazao je da učenje dova na samrti  nešto što je upravo i tema ovog projekta - da se i porodici i bolesniku olakša susret sa smrću.

,,Posao vjerskih službenika jeste upravo da svojim vjernicima olakšaju i ubijede ih da smrt nije nešto opasno ili zla kako je neki doživljavaju, ali da je suprotnost smrti – vječnost. Smrt nije prekidanje, već je to put u vječnost”, rekao je Zekić pojašnjavajući da vjera liječi čovjeka i pomaže mu da prebrodi iskušenja.

On je citirao i uputstva iz islamskih tekstova što će biti i najbolji najbolja poruka sa ovog susreta:

“Živi za ovaj svijet kao da ćeš u njemu vječno živjeti a pripremaj se za onaj kao da ćeš sjutra umrijeti, pripremi se za smrt”.

Aktivnosti na ovom projektu namijenjene su svim ljudima koji žele da slušaju ili učestvuju svojim mišljenjem i stavom.Projektom je planirano više ovakvih sastanaka sa više trazličitih tema a javnost će o datumima biti blagovremeno obaviještena.