Portal "Firence Republika" piše da je muškarac imao sreću, jer se u galeriji u tom trenutku zateklo četvoro ljekara, a u prostoriji je bio i defibrilator, pa su mu odmah priskočili u pomoć. 

Obožavatelj umjetnosti uspješno se oporavlja u jednoj firentinskoj bolnici, a direktor Uficija Ejke Šmit kaže da nije prvi put da nekome pozli dok se divi ljepoti "Rođenja Venere" ili Karavađovoj "Meduzi". 

Ispričao je da je jedan posjetilac gledajući Botičelijevu "Primaveru" 2016. godine doživio epileptični napad, a drugi se početkom ove godine onesvijestio ispred Karavađove "Meduze". 

Premda mnogi smatraju da je riječ najčešće o iscrpljenim turistima koji, kada dođu u neki grad prepun umjetnosti, nastoje za što manje vremena da vide što više, medicina ovakvu reakciju naziva Stendalovim ili Firentinskim sindromom. 

Fenomen je naziv dobio po francuskom piscu Mari-Anri Bejlu, koji je u 19. vijeku pisao pod pseudonimom Stendal. 

Riječ je o sindromu koji se javlja kod nekih osoba u trenutku kada vide neko umjetničko djelo koje im se posebno svidi. Pritom, mogu doživjeti neuobičajene psihičke i fizičke simptome poput nesvestice, ubrzanog rada srca, vrtoglavice, pa čak i halucinacija. 

Stendal je ugledavši ljepotu firentinske bazilike Santa Kroče osećaj opisao ovako: "Srce mi je lupalo, život je izašao iz mene, hodao sam i strahovao da ću se srušiti." 

U razdoblju između 1977. i 1986, kaže italijanski psihijatar Gracijela Magerini iz firentinske bolnice Santa Maria Nuova, bilo je 106 sličnih slučajeva. Mnoge pacijente iznosili su iz muzeja ili galerija pošto su se onesvijestili, imali vrtoglavice, hiperventilirali, osjećali snažno lupanje srca i iscrpljenost, a neki su navodno patili od gubitka identiteta. 

Objasnila je da sindrom češće pogađa osobe koje su sklone tome da im se nešto jako dopadne, a uz stres od putovanja i posjeta gradu poput Firence, "to je dobitna kombinacija", kazala je dr Magerini.