"Narandžasta princeza", kako su je neki zvali, bila je prepoznatljiva po pletenicama, koje su joj do prije godinu-dvije bile zaštitni znak.

Rođena 1960. u Dnjepropetrovsku, gdje je i diplomirala na Ekonomskom fakultetu 1984. godine.

U braku sa Aleksandrom Timošenkom dobila je ćerku Jevgeniju, koja je, takođe, ekonomista.

Brojni inostrani magazini su Timošenko u više navrata proglašavali najljepšom političarkom, a 2005. je zauzela treću poziciju na Forbsovoj listi sto najmoćnijih žena svijeta.

Ona je vođa partije "Otadžbina". Bila je osuđena na sedam godina zatvora 2011. godine zbog zloupotrebe službenog položaja, kada je dvije godine prije toga potpisala gasni ugovor s Rusijom.

Puštena je ranije iz zatvora, 2014. godine, tokom Evromajdana.

Premijersku funkciju obavljala je u dva navrata - od februara do septembra 2005. godine kao i od decembra 2007. godine do marta 2010. godine.

Prije početka političke karijere, Timošenko je bila uspješna, ali kontroverzna poslovna žena u gasnoj industriji, što joj je donijelo bogatsvo.

U politiku je ušla 1996. godine, kada je izabrana za zastupnicu Kirovogradske oblasti u Vrhovnoj Radi osvojivši rekordnih 92,3 odsto glasova u svojoj oblasti.

U razdoblju od 1999. do 2001. godine, Timošenkova je obavljala dužnost zamjenice ministra za gorivo u energetskom sektoru u Vladi Viktora Juščenka.

Tadašnji predsjednik Leonid Kučma otpustio je u januaru 2001. pod optužbom za falsifikovanje carinskih dokumenata i krijumčarenje ruskog gasa u vrijeme kada je predsjedavala Ujedinjenim energetskim sistemima Ukrajine od 1995. do 1997. godine.

Uhapšena je u februaru 2001, ali je nekoliko nedelja kasnije puštena i oslobođena svih optužbi.

Ona je tada rekla da su joj optužbe podmetnuli Kučmin režim i lobi industrije uglja, kojem je Timošenkova prijetila da će iskorjeniti korupciju i uvesti neke trgovinske reforme.

Nakon što su protiv nje odbačene sve optužbe, započela je s kampanjom protiv tadašnjeg predsjednika Kučme.

Kritičari Juliji Timošenko najviše zamjeraju sumnjive metode kojima je stekla ogromno bogatstvo u kratkom vremenskom periodu.

Odmah nakon Narandžaste revolucije, 28. januara 2005. ukrajinsko tužilaštvo zatvorilo je slučaj protiv tadašnje premijerke Julije Timošenko i članova njene porodice zbog nedostatka dokaza.

Prije nego što je postala prva premijerka Ukrajine, Timošenko je sa nekadašnjim predsjednikom Ukrajine Viktorom Juščenkom bila jedan od glavnih vođa Narandžaste revolucije protiv kandidata proruske Partije regiona Viktora Janukoviča.

Odnosi između predsjednika Juščenka i premijerke Timošenko pogoršali su se zbog rata u Gruziji 2008, kada se Timošenkova nije složila sa Juščenkovom osudom Rusije.

Nakon što je Blok Julije Timošenko glasao zajedno sa Partijom regiona i Komunističkom partijom za zakon kojim se ubrzava procedura opoziva predsjednika i smanjuju njegova ovlašćenja, koalicija oko Viktora Jušcenka se povukla iz koalicije sa Timošenkovom, a Juščenko je izjavio da će staviti veto na taj zakon i zaprijetio novim vanrednim izborima ako se formira nova većina u Radi.

Kako nova većina nije formirana do 8. oktobra, predsjednik Juščenko je raspustio Radu.

Nakon svrgavanja Viktora Janukoviča, ukrajinski parlament je u februaru 2014. izglasao promjene zakona koje su omogućile da Julija Timošenko bude puštena na slobodu.

Prije devet godina, Timošenko je izgubila izbore od Janukoviča, a od sadašnjeg predsjednika Petra Porošenka 2014. godine.

Prema anketama, Timošenko je favorit na predstojećim ukrajinskim predsjedničkim izborima.

Izvor: Novosti