Vrlo je jasno da se Sjedinjene Američke Drzave (SAD) žele u "najkraćem periodu riješiti Madura", a za ostvarivanje tog cilja na raspolaganju su im ekonomski, vojni, politički i svaki drugi pritisci, piše Anadolija,

Do događaja koji već sedam dana Venecuelu drže na naslovnicama svjetskih medija, došlo je nakon što je predsjednik Nikolas Maduro u maju prošle godine izabran na drugi predsjednički mandat, te 10.januara ove godine i zvanično položio zakletvu. 

Predsjednik Nacionalnog parlamenta Venecuele Huan Guaido, koji kontroliše opoziciju u toj zemlji, je manje od dvije sedmice nakon Madurovog polaganja zakletve, tačnije 23. januara sebe proglasio "predsjednikom zemlje" te položio zakletvu. Guaido je izjavio kako opozicija bojkotuje izbore, te da je Maduro, iako je osvojio 68 posto glasova, izgubio legitimitet. 

Maduro je nakon toga izjavio kako je suočen s državnim udarom koji je pripremio SAD, te da zbog toga prekida odnose s tom zemljom. Maduro je takođe, diplomatama u ambasadi SAD-a u Karakasu dao rok od 72 sata da napuste zemlju, među kojima je jedan dio njih u pomenutom roku i napustio Venecuelu. 

Američka administracija je u vrlo kratkom periodu priznala Guaidoa kao privremenog predsjednika Venecuele. SAD-u su se pridružile i Australija, Kanada, Kolumbija, Peru, Ekvador, Paragvaj, Brazil, Čile, Panama, Argentina, Kostarika i Gvatemala. S druge strane, lideri Turske, Meksika, Rusije, Kube, Kine i Bolivije su poručili kako Maduro treba ostati na čelu Venecuele. 

SAD je cijelom svijetu uputio poruku da "odabere svoju stranu", iz Evrope su stigle poruke podrške Guaidou, te pozivi Maduru da se "povuče". 

Njemačka, Velika Britanija, Francuska i Španija su 26. januara dale ultimatum Maduru da u roku od osam dana raspiše nove izbore, u protivno će i one pružiti podršku Huanu Guaidou. Poruka i Evropske unije bila je u kontekstu raspisivanja izbora u ovoj zemlji. 

SAD se želi "što prije riješiti Madura"

Do kraja ultimatuma koji su dale evropske zemlje ostalo je još svega tri dana, a kakva sudbina očekuje Venecuelu još uvijek je neizvjesno. Nikolas Maduro poziva narod da po svaku cijenu pruža otpor pokušaju "državnog udara imperijalističkih snaga", dok lider opozicije Huan Guaido, uz podršku koju mu pružaju zemlje Zapadna, ne odustaje od tvrdnji kako ima pravo u upravljanju ovom zemljom. 

U ovakim okolnostima vrlo je teško pretpostaviti šta očekuje Venecuelu u narednom periodu. Činjenica da se Guaido proglasio šefom države, da je administracija Donalda Trampa odmah podržala ovaj korak, te da su mnoge zemlje pratile SAD u vrlo kratkom periodu, pojačava dojam da je riječ o jednom akcijskom planu koji je ranije isplaniran. 

Postalo je vrlo jasno da se SAD želi u "najkraćem periodu riješiti Madura", a za ostvarivanje tog cilja na raspolaganju su mu ekonomski, vojni, politički i svaki drugi pritisci. 

Najupečatljiviji metod koji Vašington primjenjuje u ovakvoj situacije je formiranje ekonomskog obruča, koji vremenom sužava. SAD u dugoročne sankcije prema Venecueli nije uključivao i trgovinu naftom. No, nedavno objavljene sankcije Vašingtona uvrstile su i venecuelanske naftne kompanije PDVSA i Citgo, što se shvata kao vrlo snažan ekonomski udarac na vlast Madura. 

Ekonomski analitičari ukazuju da se dobar dio gotovine kompanije PDVSA nalazi u američkim bankama. Uvrštavanjem ove kompanije na sankcionu listu Vašingtona pokazuje da će novčani tokovi Venecuele biti znatno narušeni. Očekuje da bi ovim sankcijama moglo biti blokirano čak sedam milijardi dolara. 

Vašington, koji želi sužiti obruč oko Madura, ima za cilj da kontrolu nad venecuelanskim računima u američkim bankama preda Guaidou, te na taj način vrši ekonomski pritisak na Madura. Predsjednik Maduro, koji je nastavio sa socijalnom politikom iz razdoblja prethodnog lidera Huga Čaveza, mogao bi pasti u vrlo tešku ekonomsku situaciju, a tome će posebno doprinijeti činjenica da će morati smanjiti pomoć siromašnima. 

Odluka Vašingotan da kontrolu nad prihodima od nafte uzme od Madura i preda Guaidou, te da uvede sankcije naftnim kompanijema iz ove zemlje, smatra se najvećim ekonomskim potezom Bijele kuće u kontekstu vršenja pritiska na Madura. 

 Moguća vojna intervencija, vojska je odana Maduru 

Jedna od mjera koju bi se američka administracije mogla iskoristiti "kako bi se riješila Madura" je i vojna intervencija. Iz Bijele kuće je navedeno kako su sve mogućnosti na stolu, iz čega se može razumijeti da je vojna intervencija posljednji mogućnost na koju će Vašington računati. 

Savjetnik američkog predsjednika za nacionalnu sigurnost Džon Bolton na konferenciji za novinare pojavio s bilježnicom, koju je zabilježio jedan od fotoreporter, a na kojoj je pisalo "5.000 vojnika u Kolumbiju". "Propust" Boltona u svjetskim medijima je prokomentarisan kao jedan od poteza koji planira SAD, odnosno da slanjem vojnika u susjednu Kolumbiju poslati vojsku kao svojevrsno upozorenje Maduru. 

Američki senator Lindzi Graham je takođe kazao kako je tokom sastanka s predsjdenikom Donaldom Trampom bilo govora o mogućnosti korištenja vojne intervencije u Venecueli. 

Jasno je da SAD, umjesto da koristi vlastitu vojsku, procjenjuje mogućnost državnog udara koji bi izvele venecuelanske snage bezbjednosti. Američki mediji su čak objavili da je Tramp u jesen 2017. godine održao tajne sastanke s bivšim komandantima venecuelanske vojske u kontekstu vojnog udara u ovoj zemlji. 

Međutim, izuzev nižih grupa u venecuelanskoj vojsci, nisu se pojavili neki veći protivnici predsjednika te zemlje. Prema trenutnoj situaciji vojska je odana Maduru. Ovakva slika stanju u venecuelanskoj vosjci, smatra se bitnim faktorom u daljnjem toku dešavanja u Venecueli. 

Takođe, jedan od bitnih faktora koji može biti presudan u budućnosti Venecuele, jeste i nivo političke podrške koju će Maduro dobiti od međunarodne zajednice. Maduro je dobio podršku Rusije, Kine i Irana, zemalja koje su veliki protivnici SAD-a. No, podrška pomenutih zemalja mogu se promijeniti u zavisnosti od ekonomskih koraka koji budu napravljeni u Venecueli. 

Stručnjaci navode kako je neophodno sačekati i vidjeti koji će to biti naredni koraci u kontekstu američkog plana za Venecuelu. Svakako je za očekivati da će Vašington pojačati pritisak i stegnuti ekonomski obruč oko Madura. To bi svakako dovelo do pogoršanja humanitarnih uslova poput nestašice hrane i lijekova u zemlji, a samim time i povećanja ljudi koji će napustiti tu zemlju. 

 Mogući scenariji

Jedan od najstrašnijih scenarija za Venecuelu bio bi transformacija političke krize u unutrašnji sukob. U slučaju da Trampova administracija odabere vojnu intervenciju ili da to učini uz pomoć okolnih zemalja može dovesti Venecuelu do krvavog procesa. Takođe, u slučaju da SAD bude podsticao opoziciju Venezuele ili grupe u vojsci koje su protiv Maudra na oružanu borbu i vojnu intervenciju, to bi ponovo za ovo zemlju moglo značiti krvave rezultate. 

Međutim, ove mogućnosti su trenutno scenarij koji se smatraju posljednjim koracima u Venecueli. Razlog toga je činjenica da prilično visoka politička napetost do sada nije prerasla u sukob. Pozitivnom se smatra i činjenica da ni na protestima pristalica Madura i Guaida nije dolazilo do ozbiljnih incidenata. 

Drugi scenarij kojim bi se mogla riješiti kriza u Venezueli je razvijanje formule kojom bi Maduro okončao krizu uspostavljanjem dijaloga s američkom administracijom. Navodi se kako bi Maduro mogao napraviti određene ustupke u kontekstu napuštanja zemlja, ako bi zauzvrat dobio vlast koja bio mogla nastaviti njegovu politiku. 

Ovakav rasplet dešavanja u Venecueli koji se naziva "dostojanstvenim izlazom", smatra se mogućim scenarijem s malom vjerovatnoćom. 

Ono što je trenutna stvarnost jeste da se Maduro, kao izabrani predsjednik koji ima sva državna ovlašćenja, suprotstavio samoprolašenom predsjedniku i lideru opozicije. Maduro je ranije izjavio kako se Guaidovo samoproglašenje za predsjednika zemlje kosi sa ustavom i svim zakonima, te da se njegovim slučajem treba pozabaviti pravosuđe. Glavni tužilac ove zemlje je 29. januara, zatražio od Vrhovnog suda da Guaidou zabrani napuštanje zemlje i zamrzne njegovu imovinu, za što je pomenuti sud i dao odobrenje. 

Izvor:Anadolija