Međunarodni dan socijalne pravde obilježava se danas, 20. februara nakon jednoglasne odluke 192 članice Ujedinjenih nacija koja je bila 2007. godine. 

"Prepoznata je potreba ujedinjavanja snaga međunarodne zajednice kako bi se iskorijenilo siromaštvo, povećala zaposlenost, dostojanstvo rada, jednake mogućnosti, pristup jednakih prava za sve. Socijalna pravda zasniva se na principima poštenja, jednakosti, poštovanja različitosti, pristupu društvenoj zaštiti, kao i principima primjene ljudskih prava u svim područjima života. Kada je u pitanju socijalna pravda, nije važno samo da zemlja s novcem može generalno da čini dobra djela, već je od velike važnosti i pitanje kako svaka od zemalja može da iskoristi svoja sredstva kako bi obezbijedila socijalnu pravdu što većem broju ljudi", navodi se u saopštenju Banke hrane.

Zvanični podaci koji kažu da je u Crnoj Gori registrovano 188.000 zaposlenih, 191.000 penzionera, korisnika socijalne pomoći i nezaposlenih su kako se dodaje zabrinjavajući. 

"Prosječna radna satnica od svega 3 eura (Monstat), nije dovoljno ni za minimum preživljavanja; uporedimo je samo sa minimalnom potrošačkom korpom koja je 640€ i biće jasnije zašto je tako. Zaposleni kod nas, ako imaju  sreću da primaju prosječnu platu zarade za čitav radni dan koliko njihove kolege u EU za jedan sat. Prosječna neto plata u 2018. je bila oko 510 € ,taj iznos je daleko od stvarnog jer polovina radnika radi za platu od 250-300€ , 77000 prima do 250€ a 36 639 radnika je na minimalacu od 193€", navode iz Banke hrane.

Dodaju da broj onih koji imaju neki vid socijalne zaštite ne zadovoljava realne potrebe stanovnika koji žive u nemaštini.

"Socijalna primanja su mala i ne omogućavaju podmirivanje osnovnih ljudskih potreba kao sto su: stanarina, hrana, računi za struju,vodu, liječenje, obrazovanje. Sve je veći broj Narodnih kuhinja širom Crne Gore a potreba za njima  raste. Svjedoci smo da veliki broj ljudi po kontejnerima traži hranu i odjeću. Upozoravajuća je stopa rizika od siromaštva koja je po zadnjim podacima Monstata iznosila  23.6 % . Svaki četvrti građanin je u riziku od siromaštva po statistici, koja je često udaljena od stvarnog stanja na terenu. Veliki dio populacije živi u uslovima  teške materijalne oskudice i ne može zadovoljiti osnovne potrebe za dostojanstvenim životom poput kvalitetne prehrane, adekvatnih stambenih uslova ,grijanja prostorija.Hiljadama radnika ne evidentira se radni staž, ostaju bez socijalnog osiguranja, nezaštićeni su na poslu, osuđeni da rade i duplo radno vrijeme, bez slobodnih dana i praznika.  U mraku rada na crno ostaju skriveni brojni slučajeva diskriminacije o čijim dimenzijama i težini možemo samo da slutimo, jer se rijetki usude da je prijave zbog straha i nepovjerenja u institucije koje bi trebalo da ih štite", kažu iz Banke hrane.

Iz Crne Gore se kako ističu iselilo 22,1 odsto stanovništa.

"Mladi ljudi odlaze jer nemaju perspektivu, zaposlenje, rješavanja stambenog pitanja, formiranja porodice.Oni koji su ostali mahom žive sa roditeljima i izbjegavaju proširenje porodice, što treba da brine odgovornu državu. Naši ljudi rasiti širom svijeta šalju svojim siromašnim rođacima u Crnu  Goru godišnje oko 500 miliona € ,što govori da građani preuzimaju na sebe teret siromaštva usled neadekvatne podrške države", smatraju u ovoj fondaciji.

Kažu i da se najavljeno uvođenje dječijeg dodatka za djecu iz socijalno ugroženih porodica se odlaže.

"Besplatna užina u školama za djecu iz ranjivih kategorija, takođe.Naknada za porodilje na birou rada je simbolična. Institucije sistema ignorišu problem siromaštva i socijalnih nejednakosti čija dva pola ; ekstremno bogatstvo manjine i ekstremno siromaštvo većine melju srednji sloj i osnovu na kojoj počiva društveni prosperitet i održivost demokratije. Prisutna  je zloupotreba sredstava namijenjenih socijalno ugroženima, tako da ne rijetko pomoć  u novcu dobiju oni koji su daleko iznad stanja socijalne potrebe", navodi se u saopštenju.

Potrebna je kako kažu nova Strategija za borbu protiv siromaštva ne samo zbog međunarodnih obaveza koje ima Crna Gora po pitanju umanjenja siromaštva već prvenstveno zbog građana koji se osjećaju odbačeno i marginalizovano u svojoj državi.

Banka hrane se zalaže za državu socijalne pravde, gdje će svi građani imati jednake šanse za dostojanstven život od svog rada i jednake mogućnosti da bez diskriminacije učestvuju u društvenom, ekonomskom, političkom i kulturnom životu zajednice.