Samo na Klinici na čijem je on čelu, na liječenju je oko 2.000 onkoloških pacijenata, što je za čak tri puta više nego prije devet godina kada ih je bilo 650.

Sa druge strane, u Institutu za javno zdravlje ističu da ovi podaci nužno ne znače i da je broj oboljelih u našoj zemlji utrostručen. Kretanje raka, kako su pojasnili, ne može se u potpunosti sagledati u posljednjih devet godina, jer je “registar o malignim neoplazmama formiran tek 2013. godine”.

“Sve dok Registar ne bude imao dovoljno podataka o kretanju obolijevanja i umiranja od raka (najmanje 10-ak godina uzastopno) ne može se dati pouzdano objašnjenje eventualnog porasta ili bilo kojeg drugog problema povezanog za kretanje pokazatelja obolijevanja od raka”, kazali su iz Instituta.

Saglasni su, ipak, da prognoze nijesu dobre i ističu da će, prema procjenama Međunarodne agencije za istraživanje raka, broj oboljelih u narednih 20 godina drastično porasti u svijetu, pa i u našoj zemlji. Produženi životni vijek, pušenje, gojaznost, fizička neaktivnost, pretjerano izlaganje sunčevim zracima, infekcije samo su, prema riječima Todorovića, neki od uzroka sve većeg broja oboljelih. Stres, kako naglašava, nije glavni okidač za pojavu ove opake bolesti.

“Stres može da utiče negativno na imunološki sistem, ali nije glavni okidač za pojavu raka. Ima ljudi koji su konstantno izloženi stresu, pa žive 100 godina”, rekao je Todorović.

U većini slučajeva pušenje je uzrok obolijevanja od karcinoma, naročito kada su u pitanju pluća.

“Tu su i pasivni pušači. Tako da je problem veći nego što izgleda. Jedan od faktora rizika je i gojaznost, posebno kada se radi o debelom crijevu i ginekološkim organima. Prekomjerna težina opasna je i za dojke, naročito u menopauzi. Opasnost predstavlja i fizička neaktivnost i prekomjerno izlaganje sunčevoj svjetlosti. Čim se ne krećete nemate metabolizam kao osoba koja trči, vozi biciklo”, kazao je Todorović.

Među faktorima rizika nalaze se i infekcije, glavni uzročnik karcinoma na grliću materice je humano papiloma virus (HPV), raka želuca helikobakterija. Za tumor glave i vrata faktor rizika je Epštajn barov virus, a za karcinom jetre hepatitis C i B.

“Kombinacije tih virusa sa slabijim organizmom i imunitetom dovodi do kancera”, upozorava Todorović.

Iako je brza i dobra dijagnostika ključna, kod raka je, prema njegovim riječima, problem što najčešće nema ranu simptomatologiju da bi mogao odmah da se prepozna.

“Karcinom kada počne da stvara simptome i da djeluje u najvećem broju slučajeva bude kasno. Na primjer, ako imate rak dojke on da bi narastao jedan centimetar treba mu pet do deset godina. U tom periodu mi imamo šansu da ga pronađemo. Međutim, ako žena treba sama da ga nađe, on poraste centimetar, dva. To je već uznapredovala forma i mora da se kompikovano liječi”, kaže Todorović.

Stoga su, naglašava, važni preventivni pregledi, ali i promjena životnih navika, te ističe da rak više nije smrtna presuda i da se veliki broj ljudi izliječi.

“Najbolji rezultati su kod karcinoma dojke, kolorektalni karcinom se sada dobro liječi, dok karcinom pluća, pankreasa i neki ginekološki dosta teško, jer tu ima agresivnijih formi”, ističe ovaj stručnjak. Govoreći o načinu liječenja kaže da onkologija postaje sve složenija, te da svaki tumor ima svoju biologiju, odnosno svaki je bolest na svoj način.

“Samo karcinoma dojke ima četiri vrste i svi oni liječe se na drugačiji način po stadijumima, svi imaju šemu mutacije. Sada se doktori ne bave opštom onkologijom nego određenim lokalizacijama tumora. Zato je ključan timski rad koji sprovodimo na Klinici”, rekao je Todorović.