Evo prvorazrednog događaja u njemačko-srpskim književnim i kulturnim vezama, a zbio se 2013. godine: pojavio se na njemačkom jeziku Momčilo Nastasijević u izboru i prevodu dr Roberta Hodela, profesora Instituta za slavistiku Univerziteta u Hamburgu (Momčilo Nastasijević, Sind Flgel ohl..., Gedichte und Prosa, herausgegeben und bertragen von Robert Hodel, Leipziger Literaturverlag, 2013). Poslije antologije savremene srpske poezije Hundert Gramm Seele, naslovljene prevednim stihom Vojislava Despotova ("Deset deka duše"), kod istog izdavača 2011. godine, u kojoj je Hodel dokazao kako svoju upućenost u savremeno srpsko pjesništvo, tako i rijedak poetsko-prevodilački dar, evo i jedne personalne antologije, i to pjesnika preteškog za prevođenje - Momčila Nastastijevića.
Za naslov svoje i Nastasijevićeve knjige Hodel je odabrao prvi stih iz pjesme "Suton", iz kruga "Večernje" u sopstvenom prevodu: Sind Flgel ohl... ("Krila li to?"), čime je sugerisana lirska priroda knjige, ali i izuzetnost i zagonetnost pjesnika koji je sav u savremenosti, iako je njegov jezik prožet slojevima srednjovjekovne i narodne poezije.
Izbor je izvanredan - samo srce Nastasijevićeve poezije, proze i književne misli, u devet krugova. Obuhvaćeno je svih sedam lirskih krugova, i to veoma pažljivo, s izuzetnim poštovanjem originala i Nastasijevićevih naslova. Sačuvan je izvorni naslov "Pet lirskih krugova" kojima su onda dodata ona dva docnije objavljena: "Magnovenja" i "Odjeci". Hodel i zna i osjeća da su ti krugovi savršeno sklopljene cjeline pjesničkog opusa koji je takođe jedan nadređeni krug. U tim krugovima - ciklusima pjesme dobijaju i svoje kontekstualno značenje, i dodatnu vrijednost. Za Hodela je Nastasijević, očevidno, vrhunski liričar, a kao pjesnik - vrhunski prevodilački izazov.
Kako prevoditi neprevodivo - Nastasijevićevu liriku - i to još na njemački? Nemoguća misija. Profesor Robert Hodel - nesumnjivo "skriveni pjesnik" - latio se tog nemogućeg posla. Mogao je da bira: da žrtvuje "formu", "medolodiju", ili značenje. Hodel je dao prednost značenju, ali je poklonio veliku pažnju sintaksi, što će reći "formi" i "melodiji". Znao je da je nemoguće sasvim uhvatiti Nastasijevićevu "maternju melodiju" na bilo kom stranom, a pogotovu na njemačkom jeziku. Ali valjalo joj se približiti. I on je to učinio, na nekim mjestima zadivljujuće.
Iz Nastasijevićeve proze izabrana je njegova vrhunska antologijska pripovjetka "Zapis o darovima moje rođake Marije". Između eseja izabran je onaj programski, manifestni, najslavniji, kapitalni - "Za maternju melodiju". Prozni i esejistički tekst dati su samo u prevodu. Oba ova Nastasijevićeva djela su i u funkciji osvjetljavanja njegove lirike. Tako je Hodelov Nastasijević savršeno cjelovit i povezan: i dva prozna teksta - pripovjetka i esej - dva su svojevrsna pjesnikova "kruga".
Nastasijevićevim lirskim krugovima prethodi vrlo kratak predgovor - svega dvije strane - ali i obimna, veoma informativna uvodna studija na sedamdeset dvije strane. Ljepoti i bogatstvu knjige doprinosi devet fotografija porodice Nastasijević i deseti crtež grafitom - lik Momčila Nastasijevića prema slici iz 1921. godine - koji je uradila gospođa Pia Vinkler Hodel 2012, očito kao znak podrške suprugu prevodiocu i simpatije za izabranoga pjesnika.
(Izvor:Večernje novosti)
