Ovim riječima na Facebooku je tekst počeo Dean Savičić, koji je u svom postu otkrio ko je bio čovjek koji je juče poginuo u saobraćajnoj nesreći kod Mostara. Zvao se Milenko Pudar. Bio je deminer i bolovao od dijabetesa.

Napisao je da je Milenko juče dobio napad usred vožnje - "simptomi ove bolesti su sušenje usta, uspavanost i zamućen vid".

Podsjetimo, njegovu vožnju snimala je izvjesna osoba, koja je snimila i sudar. Na jezivom snimku mogli ste vidjeti kako se smiju nesrećnoj žrtvi i, ono najgore od svega, to što mu niko od njih nije pokušao pomoći. Smijeh, uvrede, pa opet smijeh.

Priču Deana Savičića o tome ko je bio Milenko Pudar, prenijet ćemo u cjelosti:

"Ovo je Milenko Pudar, Banjalučanin koji je juče nastradao u saobraćajnoj nesreći kod Mostara. Deminer, većinu svog života proveo je gledajući smrti direktno u oči.Kada se bavite jednim od najopasnijih poslova na svijetu, onda je jedini lijek biti pozitivan svakodnevno.Takav je upravo bio i Milenko, imao je lijek za sve, osim za svoju šećernu bolest.Ostvarila su se njegova najgora očekivanja i dobio je Milenko juče napad u sred vožnje na putu smrti između Jablanice i Mostara, simptomi ove bolesti su sušenje usta, uspavanost i zamućen vid.

Nije Milenko mogao da uradi ništa, ali mi kao društvo jesmo.

Momak koji je Milenkovu vožnju ispratio snimanjem i komentarisanjem kako je osoba vjerovatno pijana, nije uradio ništa kako bi ablendovanjem ili zvučnim upozorenjem skrenuo pažnju vozaču.

Na kraju se Milenko zabio u autobus a osoba koja je snimala uz smijeh je prokomentarisala kako ovaj više nije živ već je Šehid.

Da bi na kraju dodao kolegi "to je taj snimak legendo."

Muhamed Softić koji je snimao vjerovatno nije znao da se i Milenkova duša u tom trenutku smijala jer u smrt je otišla sama i nije odvela nikog drugog, što bi vjerovatno bio slučaj da se umjesto autobusa našao automobil.

Milenko je uvijek govorio da on u svom poslu ima pravo samo na jednu grešku, i da ako je napravi volio bi da sa sobom u smrt ne povede nikog drugog.

Ova nesreća je pokazala potpunu degradaciju našeg društva, dotakli smo dno. Gdje je nestala ljubav čovjeka prema čovjeku, gdje je nestalo čojstvo, i gdje je nestao, što bi moj deda rekao obraz...

Onaj ko potisne i izgubi emocije umro je i prije svoje smrti.

Muhamed Softić je vrlo opasna osoba sa potpunim odsustvom ljudske emocije, on je u stvari tempirana bomba, ali nije jedini...

Ubrzavanje vozila dok je drugo vozilo u fazi preticanja i ne pružanje prve pomoći učesnicima saobraćajne nesreće, jedni su od najtežih saobraćajnih prekršaja.

Policija je uhapsila Muhameda Softića iz Tešnja zbog nepružanja prve pomoći, ali vjerujem da to porodici Pudar ne znači ništa.

Milenko je iz Banjaluke otišao u Hercegovinu, tamo gdje je posla bilo najviše, ali i opasnosti.

Tamo je proveo poslednje godine svog života i skončao je onako kako je i živio, tiho...

Milenko Pudar je u svojoj karijeri očistio od mina hiljade hektara zemljišta koje je kao obradivo vraćeno mnogim porodicama.

Godine svog života proveo je u šumama otkopavajići mine i moleći Boga da i taj dan prođe mirno i da tišinu dana ne prekine sablasna eksplozija, a već jednom je svjedočio pogibiji kolege na terenu.

U svojoj karijeri spasao je hiljade života, a mi juče nismo uspjeli jedan jedini, njegov.

Naše društvo se nalazi u okovima poremećenog sistema vrijednosti, al' možemo mi i dublje.

Nije Milenko juče nastradao, on će kroz svoja djela nastaviti da živi, nastradali smo mi..."