“Nikšić i Šime su bili neraskidivo povezani. Šime je nosio Nikšić u srcu gdje god da je išao, a Nikšić je volio njegovu osobenost”, kazao je ovom prilikom predsjednik SO Nikšić, Radivoje Nikčević.
On je istakao da je Dedović kao perjanica civilnog sektora u Nikšiću bio jedan od najglasnijih zagovornika razvoja NVO sektora i njegovog doprinosa demokratizaciji i važnim procesima u crnogorskom društvu.
“Posebno smo ponosni na njegov posljednji projekat koji je realizova u saradnji sa Opštinom Nikšić “„Iz Nikšića s ljubavlju”, koji je imao za cilj promociju turističkih kulturnih i turističkih potencijala našeg grada. Njegove sada već čuvene razglednice i zbirka poezije ostaće trajna uspomena na Šima i njegovu ljubav prema Nikšiću”, dodao je Nikčević.
Direktor Direktorata za ljudske resurse u Ministarstvu odbrane, Mihailo Volkov, rekao je da se danas opraštamo od nesvakidašnjeg čovjeka, koga će pamtiti i Nikšić i Crna Gora.
“Prerano je otrgnut od svoje porodice, od društva i posla kojem je posvetio cijelog sebe. Završen je jedan sadržajan i bogat život. Ovaj svijet je ostao bez čovjeka koji je svoj kratki životni vijek posvetio humanitarnom radu, i koji je dao doprinos u izgradnji naše Crne Gore”, naveo je Volkov.
On je dodao da su Šima krasili inteligencija, upornost i rad.
“Svojom posvećenošću, i predanošću dao je doprinos crnogorskom razvoju, posebno radom kroz nevladinu organizaciju Alfa centar. Njegovo zalaganje ostaće upamćeno i poslužiće kao primjer budućim naraštajima”, istakao je Volkov.
Foto: Onogošt.me
Na komemoraciji je govorio i Radoje Mijušković ispred Alfa centra čiji govor prenosimo integralno.
Falićeš nam da nas naučiš, da budeš tu u podne – u ponoći kad je frka
Treba gledati pravo. Jer da se htelo gledati iza sebe, dobili bismo oči na potiljku. Treba ljubit i zemlju dece svoje, a ne dedova svojih. Jer čast neće zavisiti od toga odakle dolazimo, nego kuda idemo…
Dragi prijatelji, počinjem ovim mislima Borislava Pekića koje je volio i rado citirao Aleksandar Šime Dedović. On nas je evo okupio danas ovdje, iznenada… kako samo on umije da iznenadi, a drugačije ne bi ni bilo u njegovom stilu. Šime nije volio kliše, pa zato ni ovaj moj govor a ni komemoracija nije onakva na kakvu ste navikli.
Šime je rođen prvog januara 1966 godine u Nikšiću od oca Manojla i majke Koviljke. Rodio se na Novu Godinu, kada se rađa i novo ljeto, nove nade i nova nafaka. Vrlo brzo svima je postalo jasno da Bog tog prvog januara 66, ni na čemu nije štedio. Rastao je sa mlađim bratom Ivanom, u ulici Narodnih Heroja preko puta Osnovne škole Olga Golović u koju su išli, i u kojoj je dobio prepoznatljivi nadimak Šime, koji će ga pratiti i krasiti do kraja života. U Nikšiću je završio Srednju školu usmjerenog obrazovanja, nakon čega upisuje poljoprivredni fakultet u Mostaru. Tokom studija, 1987. godine sreće svoju Sanelu našu dragu Sanju… i ostalo je istorija.
Dobili su dva sina, starijeg Dejana i mlađeg Gorana, koji su već odabrali svoj životni put, otpočetka usmjeravani na prave stvari i životne vrijednosti.
Šimetova karijera počela je u američkom komitetu za izbjeglice, zatim u Komesarijatu za izbjeglice Vlade Crne Gore, da bi 2001. godine otišao u daleki Irak u sklopu misije američke vojske, gdje je i stekao čin podoficira.
Stečeno iskustvo i znanje uobličio je u svoju ideju i san o Alfa centru, koji je počeo 2006. godine i koji i dalje živi. Za ovih trinaest godina, borbe i zadovoljstva, kako nam je često govorio, ostavio je neizbrisiv trag kada je u pitanju unapredjenjesektora bezbjednosti, odbrane i vojske, i dao ogroman doprinos evroatlantskim integracijama Crne Gore o kojima je prvi počeo da govori.
Obišao je čitav svijet, i za svojih 54 godine živio nečija 54 života, ali je od svega uvijek izdvajao svoj grad, i uvijek se svom Nikšiću najradije vraćao. Sudbina je tako nacrtala da upravo i poslednji projekat na kome je Šime radio i koji nosi naziv “Iz Nikšiča s ljubavlju”,bude posvećen promocji Nikšića, veličanju njegovih vrijednosti, nikšićke kreativnosti, mladosti i ljepote.
I falićeš nam, Šime… Faliće nam tvoja harizma, šarm, erudicija, duh… faliće nam tvoje dosjetke, da nas razgale i izvuku osmijeh i u najtežim trnucima, faliće nam oslonac, savjet u pravom trenutku.
Falićeš nam da nas naučiš, da budeš tu u podne – u ponoći kad je frka. Faliće nam energetska bomba kad udje u prostoriju i razdrma sve uštogljene face i odmingluje tu i tamo…
Da si sad tu, sigurno bi me pitao: Raško, kad ti je ova komemoracija… Danas Šime, nenadano i neplanirano… I samo da znaš da smo poslali juče projekat koji smo pisali svi zajedno… Pjesmu tvome Nikšiću…
U ime tvog tima, obećavam ti da ćemo se držati onoga čemu si nas naučio, i da će Alfa centar nastaviti da razvija ideje za koje si živio.
Neka ti je vječna slava i hvala.
Onogošt.me
Komentari