Italijanski list Republika piše da su mladi koji su masovno izašli na izbore spasli Evropsku uniju od navale snaga koje su za zatvaranje u nacionalne granice i protiv dalje izgradnje Unije, ali da to pokazuje i da je "većina Evropljana u cjelini i dalje privržena ideji liberalne demokratije i političkih i socijalnih prava građana".

Demohrišćani i socijal-demokrati su u EP ubjedljivo izgubili većinu i više ne mogu da sprovode svoju volju i vlast.

Pobjednici grupacije liberala (u kojima je i stranka francuskog predsjednika Emanuela Makrona) i zelenih koje su u svojim zemljama i EP postigle vidne uspjehe sad zahtijevaju da se njihova moć uvaži i kroz političko-ideološke programe i saveze.

To su programi i koalicije za otklanjanju posljedica klimatskih promjena, trajno rješavanje imigrantske krize, uključivanje svih slojeva društva u ekonomski i socijalni boljitak, uz "poštene poreze" i postojan razvitak.

Za približavanje liberalima i zelenima odmah su se izjasnili i socijal-demokrati čiji je vođa u EP Udo Bulman izjavio da je "narod pokazao da mu je dosta konzervativne politike"… "Evropi je potrebna nova većina za reforme koja bi poboljšala položaj ljudi i kao prioritete postavila socijalnu odgovornost, pravedne poreze i bitku protiv klimatskih promjena", naveo je on.

Socijalisti su u Njemačkoj i Francuskoj pretrpjeli teške poraze, ali su ubjedljivo pobijedili u Španiji, izbili na čelo i u Holandiji, Portugaliji i skandinavskim zemljama.

Kandidat socijalista (socijal-demokrata) za novog predsjednika Evropske komisije Frans Timermans je već ponudio savez liberalima i zelenima, ali ne i Evropskoj narodnoj partiji (EPP), koja okuplja demohrišćane i desni centar, a koja je za svog kandidata za čelnika EK istakla Manfreda Vebera.

Njega je skoro više po osjećanju dužnosti podržala i njemačka kancelarka Angela Merkel. Mnogi komentatori smatraju da su rezultati izbora za EP osetno oslabili položaj Vebera, za koga ni ranije nije bilo oduševljenja u mnogim krugovima EU, najviše zato što je profesionalni političar koji nikad nije bio ekonomski menadžer, ministar ili premijer.

Protiv Vebera, bavarskog hrišćanskog socijaliste je od početka odlučno bio i francuski predsjednik Makron, mada je Veber odmah posle izbora za EP ponudio "stabilnost" kroz savez moćne većine EPP, socijalista, liberala i zelenih.

Uporedo s krajnje ozbiljnim razmišljanjima o tome šta i kako novi politički savezi mogu ponuditi rješenja za otklanjanje velikog nezadovoljstva građana, što je i glavni uzrok podrške nacionalistima, "suverenistima" i krajnjoj desnici, krenula je tako i bitka za čelne položaje u institucijama EU, pa će o tome već sjutra u Briselu raspravljati šefovi država ili vlada Unije.

Upućeni izvori navode da se, pored bivšeg evropskog komesara i francuskog ministra u dva resora, nadasve uspješnog EU pregovarača oko "bregzita" Mišela Barnijea, sve više kao viđeni novog za predsjednika "vlade" EU pojavljuju i "kompromisni tehnokratski kandidat" šefica Međunarodnog monetarnog fonda, Francuskinja Kristin Lagard.

Takođe i vrlo efikasna evropska komesarka za konkurenciju Margret Vestager… mada se ona izgleda ozbiljno zamjerila Vašingtonu jer je teškim globama natjerala američke multinacionale kompanije Gugl, Fejsbuk i Amazon da plate porez na teritoriji EU.

Mada, ako Berlin ne dobije čelno mjesto u EK, dobiće, sve govori, svog čovjeka kao novog guvernera Evropske centralne banke.

Uvodničar lista italijanskih poslovnih krugova Il sole 24 ore misli da, kad su u pitanju ključne zemlje EU, Francuska i Njemačka, francuski predsjednik Makron i njegova stranka i nisu tako loše prošli na izborima, jer su "za dlaku" izgubili od nacional-desničarske partije Marin Lepen, a Makron je platio i cijenu nekih uspješnih ali nužnih bolnih reformi.

"Il sole 24 ore" piše da je nevolja što se "ovaj politički potres u EU poklopio s prazninom na vodećem položaju u Njemačkoj…Angela Merkel je sve tiša i sad govori samo jezikom moralnog autoriteta".

"Nova predsjednica vladajuće CDU stranke Anegret Kramp-Karenbauer", dodaje list, "teško stiče povjerenje i besumnje nema harizmu i iskustvo kancelarke Merkel" koja će se uskoro povući s vlasti.

Ipak, analitičari u EU smatraju i da se mora ozbiljno uzeti u obzir i računati s time da su velike pobjede ostvarili nacional-suverenisti koji bi htjeli da bitna ovlašćenja sa institucija EU vrate u domaće nadležnosti, a to se naročito odnosi na Italiju, Francusku, Poljsku i Madjarsku.

U EP tri grupe ovih stranaka ne mogu imati većinu, niti paket za veto, ali veoma mogu uticati na glasanje i odluke koje parlament EU ima u bitnim pitanjima budžeta, preslišavanja i odobravanja izbora komesara u Evropskoj komisiji, kao i davanja saglasnosti za mnoge zakone i propise.

Najzad, pogled spolja, iz vrlo zainteresovane Švajcarske koja je ekonomski veoma ugrađena u EU, a i dio je šengenskog prostora, čiji list na italijanskom Korijere del Tićino kaže da su izbori za EP pokazali da je "EU u namjeri da pregazi rijeku nevolja došla do pola gaza".

"EU", ocjenjuje švajcarski dnevnik, "vjerovatno nema ni snage da se lako iskobelja iz teškoća u koje se uvalila zbog posljedica finansijske i krize nacionalnih dugova, zbog ekonomske recesije i nevolja s imigracijom, a niti je tako slaba da se raspadne pod pritiskom suverenista, nacionalističkih i populističkih partija i pokreta…niti je, dakle, ni jako snažna, niti jako slaba".

Beta