Šoć nije želio da komentariše mišljenje koje je objavila Venecijanska komisija, jer, kako je naveo, ona budu često protumačena kako kome odgovara, a samo nanose štetu.

On je rekao da mišljenje Venecijanske komisije o crnogorskom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti Vladi ništa ne znači, jer nije formalni uslov.

"Oni su mogli da to urade ne tražeći mišljenje Venecijanske komisije, oni mogu da ga ignorišu ili da ga slijede, kako odluče“, kazao je Šoć agenciji MINA.

Šoć je dodao da je Vlada slobodna da Skupštini predlaže zakone prema svom nahođenju.

"Ni prema Ustavu, niti po logici stvari mišljenje neke komisije, strane vlade nije prejudiciarni uslov da bi se neki zakon našao pred parlamentom na usvajanje“, rekao je Šoć.

Do zakona se moglo bez Venecijanske komisije

Na pitanje da li je saglasan sa ocjenom da je bila neophodna zamjena zakona iz 1977. godine, on je odgovorio da je taj akt zastarjeo, ali da ne smatra da je država ili crkva uskraćena u svom funkcionisanju zbog toga.

"Ako se već ide na izmjene takvog zakona, i oni obuhvataju nešto što je staro hiljadama godina, a ne govorim samo o pravoslavnoj crkvi, nego generalno o vjeri, vjeroispovijesti, onda pametna vlast ne žuri sa tim. Nikako to ne radi, a da ne postigne kompromis, makar sa tradicionalnim crkvama i vjeroispovijestima u Crnoj Gori“, smatra Šoć.

Taj zakon, kako je istakao, mogao je biti donijet uz potpuno učešće i konsenzus između države, odnosne Vlade sa episkopijama pravoslavne crkve, Katoličke crkve i islamske vjerske zajednice.

"To je put do zakona koji neće praviti razdore, raskole i neće provocirati nikakve nemire i otpore. Za to nam ne treba ni Venecijanska komisija, nego nešto što su naši preci imali u dovoljnoj mjeri – zdrav razum i osjećaj odgovornosti prema vremenu i građanima“, naglasio je Šoć.

Na pitanje da li smatra da je dovoljno jasna odredba u Predlogu zakona koja se odnosi na imovinu, Šoć je odgovorio da svojinsko-pravne odnose, ako su sporni, utvrđuje samo sud i za to nije potrebno mišljenje Venecijanske komisije.

"Ne znam šta piše, ali znam šta je tekovina pravne civilizacije, bar ove koja nije komunističke prirode, a na žalost izgleda da naša jeste“, naveo je on.

Prema riječima Šoća, druga je stvar ako je u zakonu konstatovano da je imovina državna.

"Onda moramo da pričamo o nacionalizaciji, koja je bila svojstvena na primjer komunističkom sistemu. Mi smo napustili taj sistem, bar formalno. Ako Vlada utvrđuje zakonom da je ona vlasnik hramova, onda je to nacionalizacija, moja riječ za to je pljačka tuđe imovine“, istakao je Šoć.

Nije optimista da će biti dijaloga

Kako je naglasio, ako Vlada smatra da je to njena imovina, dužna je da pokrene postupak pred nadležnim sudom i da pruži dokaze da je to nekad bilo njeno.

"Što u Crnoj Gori neće moći da nađe nijedan dokaz. Bavio sam se tim, i našao dosta dokaza da to nije bila državna imovina“, rekao je Šoć.

Upitan da li očekuje da li će biti uspostavljen dijalog po tom pitanju, Šoć je naveo da ne može biti optimista.

"Malo šta je ova vlast napravila razumno, a nadam se, jer je u interesu svih koji žive u Crnoj Gori i doživljavaju je kao svoju državu. Nadam se da će neko u jednom trenutku reći – Hajde da ne žurimo, ako smo čekali oko 30 godina, nego da organizujemo intenzivan rad na tekstu zakona i vidimo šta je sporno“, kazao je on.

Kako je dodao, sporne su samo dvije stvari, pitanje registracije i imovine.

"Hajde da se posvetimo tome i da vidimo u čemu je zaista problem, je li u nekim istorijskim činjenicama ili nečijoj želji da nekim ljudima, koji sa svim imaju veze osim sa crkvom, bude obezbijeđeno da mogu da vršljaju po manastiru Morača, Đurđevim stupovima, Pivskom, Ostroškom ili Cetinjskom“, zaključio je Šoć.