GOTOVO tri decenije Radoslav Milenković priča jednu istu priču - o našim danima. Istoimeni tekst nastao je dramatizacijom dvije Disove satirične pjesme ("Naši dani" i "Himna") i najznačajnijih pripovjedaka Radoja Domanovića. U režiji, adaptaciji i izvođenju poznatog glumca osmišljena je predstava koja je prvi put izvedena 17. maja 1984. godine, a u subotu uveče će je (poslije petnaest godina pauze) ponovo vidjeti beogradska publika: na sceni "Kult" UK "Vuk Karadžić".
Eto, osjećam se kao muzejska vrijednost na Dan muzeja! - u šali komentariše ponovnu "premijernu" predstavu Milenković. - Biće to moje 1413. izvođenje, podstaknuto duhovnom potrebom da se u ovim našim nevoljama spasimo. Riješio sam da ponovo igram "Naše dane" u ovom "nedobu" za kulturu. Domanović je pisao prije sto godina u vrijeme Obrenovića, a ono što tekst čini i dalje aktuelnim je loš niz istorijskih i društvenih događaja. Kao da Domanovića nijesmo ni čitali, kao da smo trajno nesposobni da učimo iz lošeg. Svi znamo kako treba, a nikako da nešto učinimo da se naša fantazmagorična, groteskna situacija promijeni. Nešto nam ne da...
Jedna od osobenosti predstave i vrhunskog artizma njenog izvođača je što igra više od trideset karaktera:
- To je pitanje pozorišnog jezika kojim sam pokušao da igram Domanovića - objašnjava Milenković. - Nikada nijesam volio pripovjedanje u jednom licu, pa u "Našim danima" igram i ministre, i narod, i masovke, i parlament. Moj princip je dijalog i zato su nas bar "dvojica" uvijek na pozornici. Kada je predstava premijerno izvedena, bilo je to još vrijeme Tita i jednopartijskog sistema. U međuvremenu sam dodao jednu scenu iz Skupštine, sa opozicijom i pozicijom koja vježba kako da napadne Vladu, odnosno nešto od nje dobije.
"Naši dani" igraće se dva puta mjesečno: prvo u sali, a tokom ljeta i na otvorenoj sceni - na krovu "Vuka".
(Izvor:Večernje novosti)
