Slavica i Zoran Šćekić podnijeli su tužbu kojom su tražili po 50.000 eura od optuženih Ljuba Bigovića, Saše Borete, Ljuba Vujadinovića i Milana Čile Šćekića. Osnovni sud u Nikšiću, prošle godine, donio je presudu kojom im je od traženih 100.000 eura dosudio po 15.000. Tu odluku u novembru prošle godine potvrdio je Viši sud u Podgorici.
Slavica Šćekić je kazala za Dan da su ona i njen brat Zoran odlučili da tuže optužene kako bi osim kazne zatvora, dobili još i sankciju oduzimanja imovine. Napomenula je i da dobijeni novac ne namjeravaju da koriste, već bi ga dali u humanitarne svrhe.
“Presudom Osnovnog suda u Nikšiću, meni i mom mlađem bratu dodijeljen je iznos od po 15.000 eura, što je vrlo mali iznos s obzirom na vrijednost povrijeđenog dobra, odnosno, ubistvo mog brata Slavoljuba. Naročito kada se zna da je on ubijen samo zato što je štitio Crnu Goru od mafije i kriminalaca. Cilj tužbe za naknadu štete nije bio ostvarenje dobiti za mene i mlađeg brata, nego kažnjavanje osuđenih za ubistvo našeg Slavoljuba i po pitanju oduzimanja njihovih materijalnih vrijednosti. Taj novac dobijen od naknade štete, ja i moj mlađi brat ne bismo uzeli za sebe, već bismo ga dodijelili u humanitarne svrhe onima kojima je pomoć potrebna, a dio novca bismo dali poštenim policajcima, onima koji se hrabro i na pošten način bore protiv mafije. Dakle, novac od naknade štete i za mene i za mog mlađeg brata je krvav novac od ubica našeg Slavoljuba i takav novac mi ne možemo niti hoćemo da koristimo. Niti ima tog novca koji može nadoknaditi tragičnu smrt našeg Slavoljuba”, kazala je Šćekićeva za Dan.
U obrazloženju sudske odluke navedeno je da je opravdano da se Šćekićima ne dosudi po 50.000.
“Razumije se da nematerijalna šteta trpljena u vidu duševnih bolova zbog smrti rođenog brata novcem ne može biti nadoknađena, ali upravo će iznosi od po 15.000 eura, koje je prvostepeni sud odmjerio cijeneći sve okolnosti slučaja u smislu čl. 207 i 208 ZOO i primjenom ovlašćenja iz čl. 220 ZPP-a, doprinijeti da se kako-tako ostvari svrha novčane naknade nematerijalne štete koju su pretrpjeli prvotužilac i drugotužilja. Pravilnik o jedinstvenim kriterijumima za utvrđivanje naknade nematerijalne štete i nekih vidova materijalne štete (Sl.list CG, br.84/2017. i 17/2018), na koji se poziva treće tuženi, nije mogao biti primijenjen u ovom slučaju, jer se, kako je propisano u čl. 1 odnosi na naknadu štete nastale u saobraćajnoj nezgodi”, navedeno je u presudi.
Komentari