Da bi potvrdili svoju pretpostavku naučnici su zabilježili kućne i poslovne adrese 710 pojedinaca te adrese supermarketa, manjih radnji s prehrambenim proizvodima, fast food i ostalih restorana u i oko Nju Orleansa pored kojih prolaze ispitanici.
Očekivano, svi oni koji su češće prolazili pored restorana brze hrane imali su veći BMI (indeks tjelesne mase) od osoba na čijem putu nije bilo takvih radnji i restorana.
Ali, na iznenađenje naučnika i kod osoba koje su na putu ka poslu ili kući imale veći broj supermarketa u kojima su mogli da kupe puno svježih proizvoda, voća i povrća, kao i više manjih radnji s raznovrsnim prehrambenim prozvodima, evidentiran je viši prosječan BMI nego kod osoba u čijem komšiluku je bilo manje mjesta za kupovinu namirnica, pokazalo je istraživanje.
Ovakvi pokazatelji upućuju na to da dio problema jednostavno leži u dostupnosti nezdrave hrane, a drugi dio problema su sami ljudi koji zaobilaze mjesta u supermarketu sa svježim namirnicama te se odlučuju na kupovinu "brze" hrane i zamrznutih proizvoda.
"Nažalost, glavni problemi su afinitet i izbor kupaca", kaže Adriana Dorneles, autor istraživanja i naučnica na Državnom Univerzitetu Arizona. Sa žaljenjem dodaje da je "zamka brzog i jeftinog obroka brze hrane postala norma među Amerikancima".
Premda je sve više dokaza da distribucija hrane i izbor prehrambenih namirnica trgovaca hranom i restorana ima priličan uticaj na prehrambene navike pojedinca, veliki dio ovog istraživanja bio je usredsrijeđen samo na gradske stambene četvrti ili na ruralne zajednice, napisala je Dorneles u stručnom časopisu PLoS ONE.
Rezultati studije upućuju na to da dostupnost restorana brze hrane u dijelu grada u kojem pojedinci provode najveći dio dana bez sumnje utiče na prehrambene navike i potencijalnu gojaznost, kaže Tamara Dubovic, naučnica koja se bavi politikom ishrane u kompaniji "RAND" u Pitsburgu, ali ona nije učestvovala u istraživanju.
Komentari