Kolja Vasev nije velika istorijska ličnost niti revolucionar o kome pišu udžbenici. Dugokosi bradonja, ipak, dobro se sjeća kako je 1960. godine, na željezničkoj stanici u centru Lenjingrada morao da stisne zube i oćuti bol.
“Ti nijesi sovjetski čovjek” zaurlao je policajac na Kolju, i počupao ga za kosu kojom je htio da liči na Bitlse.
“Moja duša je uzletjela, uzletjela sa Bitlsima”, sjeća se Kolja, sada čovjek na pragu trećeg doba, jedan od junaka knjige Leslija Vudheda „Kako su Bitlsi ljuljali Kremlj“ (How the Beatles rocked the Kremlin, 2013, Bloomsbury USA) .
Liverpulska četvorka je iza gvozdene zavjese postala kult i simbol slobode, možda i zato što je bila na udaru svemoćnih partijskih cenzora - zabranjeni ukus. O tome kako je rok muzika pomogla da se sruši velika sovjetska imperija još se piše na Zapadu, gdje stručnjaci izdvajaju Bitlse kao tačku prelomnicu.
Grupa je bila vrlo nepoželjna u SSSR-u šezdesetih godina prošlog vijeka, nikad formalno zabranjena, ali su na aerodromima došljaci pretresani u potrazi za subverzivnim elementom – vinilom. Posao službenika na granici bio je da ploču otkrije i posebnim oruđem izgrebe. Ne toliko zbog riječi koliko zbog ritma i melodije rok je bio državni neprijatelj.
U knjizi koja je ovogodišnji nastavak dokumentarca iz 2009. godine, autor opisuje čudesne zgode rokera-ilegalaca, prvih disidenata pop kulture u Istočnoj Evropi. Mladi rokeri u Moskvi, Kijevu i Lenjingradu bili su ekstremno kreativni i hrabri. Na radio Luksemburgu ili Radiju Slobodna Evropa, ili BBC-ju, snimali su pjesme Bitlsa, a zatim su krali rendgenske snimke iz bolničkog smeća.
Pjesme Bitlsa su se slušale tajno, pa bi ponekad gotovo izbile na površinu. Stisak komunističke partije je bio čvršći ili labaviji, u ciklusima. Tako je, na primjer, grupa “Vremenska mašina” Andreja Makareviča postala vrlo popularna u SSSR-u sedamdesetih, iako je bila inspirisana Bitlsima. Kasnije je ista grupa optužena kao nesovjetska i apatična.
Među “zaraženom” omladinom koja je podlegla čarima novog zvuka bio je i jedan dječak rođen 1953. godine koji će kasnije postati vrlo važna politička figura. Sergej Ivanov, dugugodišnji zamjenik Vladimira Putina i ruski ministar odbrane, sentimantalno govori o Bitlsima. Ivanov tvrdi da se bitlmanija “normalno širila sovjetskom državom, kao i u drugim državama, samo što Bitlsi nikada nijesu došli u SSSR”.
“Propaganda je bila jedno, ali stvarni život bio je nešto sasvim drugo”, napomenuo je Ivanov.
Da je propaganda određivala život običnih ljudi Ivanov je diplomatski izbjegao da konstatuje u Vudhedovom dokumentarcu. Obični ljudi poput Kolje Vaseva sa početka priče, velikog fana Bitlsa, morali su da lete “ispod radara” kako bi slušali muziku nadahnuća.
Pola vijeka kasnije, Pol Makartni je pjevao na Crvenom trgu. Koncert iz 2003. godine ostaće upamćen i po trenutku kada je Pol izveo “Back in the USSR”.
Emocije su nagrnule, mnogi iz publike su plakali.
(Izvor:Vijesti)
