ZBOG velikog interesovanja publike, predstava “Buba u uhu” u junu će se izvoditi u četiri termina, i to na Velikoj sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta - glasi kratka vijest iz ove kuće, ali u koju je “stalo” bezbroj kurioziteta. Jer, riječ je o predstavi koja se bez prekida igra već 42 godine, a karte se i dalje prodaju mjesecima unapred!
Vodvilj Žorža Fejdoa (koji je sa velikom skepsom dočekan na sceni JDP 7. juna 1971. godine), ušao je u istoriju svjetskog teatra svojom dugovječnošću i neprolaznom popularnošću, postavši tako pozorišni čin dostojan Riplija. Ono što je nastalo iz inata - kao diplomska predstava Ljubiše Ristića, koji je upravo zbog iskazanog nepovjerenja odlučio da ispitnu komisiju pozove tek na stoto izvođenje - i opstalo je iz inata. U međuvremenu, “Buba” je nadživela mnoge upravničke mandate, vlasti i države, pa i jedan požar: ostalo je zabilježeno da se igrala i one oktobarske večeri dok je dim kuljao iz zgrade Jugoslovenskog dramskog...
Do sada je izvedena oko hiljadu i po puta, a Nikola Simić nije izostao ni sa jednog izvođenja. Iz prve podjele, u predstavi je još troje glumaca (Vlasta Velisavljević, Branka Petrić i Rada Đuričin), decenijama joj je vjeran i isti inspicijent, Dušan Čeklić. Podaci kažu da je za protekle godine dekor mijenjan tri puta, a mijenjani su i kostimi. Ipak, glumci su, nerijetko, “trošili” i sopstvene djelove garderobe.
Fenomen “Bube u uhu” do sada niko nije u potpunosti uspio da objasni. Ali zato će o njoj uskoro nastati dokumentarni film: Vladan Obradović počinje snimanje 11. juna, prvog “Bubinog” termina u narednom mjesecu.
- Svojevremeno je jedan reditelj ušao u glumački salon i rekao: “Dokle će ta gerijatrijska predstava?!” Odgovorio sam mu: “Kad ti izrežiraš takvu 'gerijatrijsku’ predstavu, onda mi se javi!” - otkriva Nikola Simić. - Danas na “Bubu” dolazi i treća generacija. Prije toga njihove dede, pa očevi. Verujem da bi bila puna sala kad bismo je igrali i sedam puta mjesečno... Igrali smo je 1977. godine i u Iraku, pred našim radnicima. Inače, malo je gostovala na drugim scenama. Tretirali su je kao pastorče, kao nije na umjetničkoj “visini”. Našao sam prošle godine jednog sponzora, pa smo malo obnovili scenografiju. Nadam se da će se sljedeće sezone naći i za dekor - optimističan je Simić.
Bez obzira na materijalne i druge okolnosti, njihova “Buba” pokazala se kao - neuništiva. Ništa nije uspjelo da je “zgazi” tokom njenog dugog trajanja:
- Pre dvije godine, predstava sa takvom reputacijom, nije imala proslavu dostojnu jubileja. Zbog slave Fejdoa, malu svečanost je organizovala Ambasada Francuske - kaže Vlasta Velisavljević. - Nema više ni dekor, to su krpe! I to ona, za koju se karte ne mogu dobiti ni tri mjeseca unaprijed. Mnogo toga je polomljeno, koristimo kulise iz drugih predstava, nešto igramo u svojoj odjeći. Ipak, moje cipele traju od premijere - dodaje u vedrijem tonu poznati glumac. - Krpljene i popravljane, ali razgažene. Ponekad sam ih obuvao i za druge predstave, ponekad u njima odlazio kući. Kao da su preživjele Drugi svjetski rat. Bogami, toliko i traju. A toliko i Nikola i ja “istrajavamo” u ulogama švalera! Treba to izdržati. Junački istrajavaju i Branka i Rada. Mada nemamo više onu kondiciju da se dugo zadržavamo poslije izvođenja kao nekad. Žurimo na spavanje.
I Tamara Vučković, danas v. d. direktora kuće, imala je čast i zadovoljstvo da prije dvadesetak godina odigra u nekoliko “Buba”:
- Dok nijesam došla na mjesto direktora i nijesam imala kontakt s publikom preko društvenih mreža, nijesam znala da je toliko veliko interesovanje. Stalno nas pitaju kako bi mogli da nabave karte. Ima i onih koji se jave na početku sezone i traže ulaznice za bilo koji termin do kraja pozorišne godine! Zaista je nevjerovatno ovo četvoro glumaca, prije svega Nikola Simić: sa istom energijom i nadahnućem igra svih ovih godina. Uostalom, četiri izvođenja jedne predstave u istom mjesecu već su kuriozitet. Naravno, gledaćemo “Bubu” i u narednoj - 43. sezoni.
(Izvor:Blic)
