Smatra nedopustivim da u Kliničkom centru postoji samo jedan takav aparat na raspolaganju i da se sa životima ljudi oboljelih od najteže bolesti kocka kao na lutriji.

„Taj aparat košta 60.000 eura, i imamo situaciju da se plaćaju troškovi liječenja u Banjaluci mjesec i po dana, da oni nijesu mali i imamo jednu ludu situaciju da zdravstvena zaštita lica oboljelih od najtežih bolesti zavisi od jednog aparata. Ako se pokvari, ko preživi, dočekaće novo zračenje. To je nehumano, to prevazilazi sve granice razumnog“, podcrtava Zoronjić.

Ocjenjuje poraznim saopštenje iz KCCG koji se oglasio mjesec i po poslije kvara na aparatu, nakon prašine koja se digla u javnost.

„Sada ti vrli stručnjaci žele da predstave da je sve u redu, da eto nema nikakve veze što je aparat pokvaren mjesec i po dana i što najteže oboljele pacijente šalju u Banjaluku na liječenje, 400 km od Podgorice autobusima, ne plaćajući im smještaj i hranu. Imaju li trunku etike, obraza i morala odgovorni u Ministarstvu zdravlja“, pita Zoronjić.

Dodaje da država ne može navodno da obezbijedi dva aparata, pa i više, za ovakva liječenja, a može da poklanja od novca građana stanove funkcionerima, među kojima mnogi imaju riješeno stambeno pitanje.

„Kazati vama da se stidite zbog ovakve situacije uzaludan je apel. Stid odavno ne poznajete ali najgore od svega što ste otupili i od najosnovnijih humanih osjećaja za društvo i zajednicu“, zaključuje potpredsjednica URE u reagovanju.