Osamnaestogodišnji Marko Joksimović, koji trenutno igra u beogradskom Beku, ponikao je u KK “Lim”, a proveo je jedno vrijeme na pozajmici u Gorštaku iz Kolašina. Njegov mlađi brat, četrnaestogodišnji Miloš, prve košarkaške korake napravio je takođe u Limu, da bi danas igrao za italijanski klub “VIS Ferrara 2018” iz istoimenog grada.

Mladi sportisti bili su nova tema serijala Budućnost beranskog sporta a razgovor s njima pročitajte u nastavku.

Marko je košarkom počeo da se bavi sa trinaest godina. Bio je prvi, a ujedno i najmlađi, strijelac prve crnogorske B lige za sezonu 2018/2019. Učestvovao sa juniorskom reprezentacijom Crne Gore na košarkašom turniru u Sarajevu, kada su osvojili prvo mjesto. Branio boje Berana na MOSI u Priboju prošle godine.

Od jula mjeseca je na poziv uprave prvotimac KK “Beko” iz Beograda, koji igra u prvoj srpskoj ligi.

OB: Kada i kako si počeo trenirati?
Marko: Dok sam bio u osnovnoj školi počeo sam trenirati fudbal, ali sam ubrzo shvatio da je košarka ono što zapravo volim i tako je sve počelo.
OB: Ko je prepoznao tvoj talenat?
Marko: Moj talenat su prepoznali treneri KK “Lim”, a to su Ivo Rabrenović, Blažo Ivanović i Danilo Jovanović. Ovim putem želim da im se zahvalim.
OB: Na kojoj poziciji igraš i kako si snašao u beogradskom Beku?
Marko: Igram na poziciji beka. Beograd je kao grad jako lijep, klub ima odlične uslove i trenere, a sa igračima imam sjajan odnos.
OB: Koliko često imaš treninge?
Marko: Treninge imam svakoga dana, u trajanju od sat ipo do dva sata plus utakmice.
OB: Da li bi volio da igraš za reprenetaciju Crne Gore?
Marko: Da, volio bih da igram za reprezentaciju. Bila bi mi čast da budem dio tima.
OB: Ko ti je košarkaški uzor?
Marko: To je definitivno Marko Gudurić.
OB: NBA ili Evropa?
Marko: Ipak Evropa.
OB: Za kraj poruka za one najmlađe koji sada tek kreću, ili razmišljaju da naprave prve korake u svijetu sporta?
Marko: Bavite se sportom, jer vas čeka puno lijepih trenutaka, prijateljstava i putovanja. Vjerujte u sebe i nikad ne odustajite od željenog cilja. Samo trudom i radom možete postići veliki uspjeh.

Za njegovog brata, četrnaestogodišnjeg Miloša, „kraljica igara“ je još uvijek samo igra, ali je talentovani dječak u ovoj sezoni, kao član italijanskog kluba “VIS Ferrara 2018”, nagovijestio da mu, u bliskoj budućnosti, može postati i životni poziv.

Odličnim igrama u KK “Lim”skrenuo je pažnju na sebe, a čelnici tima iz Ferare „snimili“ su ga kada je sa starijim Markom otišao na probu u beogradski Beko.

“Italijani su zapravo došli u Beograd da gledaju mlade košarkaše iz Beka, ali na moju sreću desilo se to da su me primijetili na jednom od treninga, i to je presudilo da sa njima potpišem četvorgodišnji ugovor”, priča nam Miloš, koji igra na poziciji beka.

OB: Sa koliko godina si počeo da treniraš košarku i zašto si se odlučio baš za igru pod obručima?
Miloš: Košarku sam počeo da treniram sa deset godina, svakog dana sam igrao basket sa drugovima na poligonu blizu kuće i tu se javila želja za košarkom. Doprinijelo je naravno i to što je stariji brat već uveliko trenirao, pa sam tako i ja počeo sa treninzima u KK “Lim”.
OB: Tvoj talenat nije prošao nezapaženo, dobio si poziv kluba iz Ferare. Kako si se u tom trenutku osjećao?
Miloš: Ponuda od kluba “VIS Ferrara 2018” došla je iznenada, ali svakako da sam bio srećan. U Italiji su uslovi odlični, uspijevam da uskladim obaveze u školi i košarku. Želio bih, ovom prilikom, da se zahvalim svojim trenerima iz Lima Blažu Ivanoviću i Mišu Nedeljkoviću, koji me je naučio prvim košarkaškim koracima, i koji je mnogo đečaka usmjerio na sportski i košarkaški put.

Milošev uzor je košarkaš Kevin Duret. Redovno prati košarkaška dešavanja, i u Evroligi i u NBA. Istiće da i dalje uči o košarci, jer iz svake utakmice može se naučiti nešto novo. Za kraj ovog razgovora svojim vršnjacima koji treniraju poručuje budu uporni,da vjeruju u sebe i da nikad ne odustaju.