"Kao da se postupak vodi na mađarskom ili francuskom, svaka stranka izlaže pa se daje prilika tumaču da prevede na bosanski jezik", priča za DW Edin Hodžić, sudija osnovnog suda u Novom Pazaru, kako izgleda kad neko insistira na prevodu sa srpskog.

Takvih je, dodaje, malo, mada zvanične statistike ne postoje. Ranije se dešavalo da prekršajni postupci zastarevaju jer nema ovlašćenih sudskih tumača. Sada, kada ih ima nekoliko, mnogo manje ljudi traži da im se sudi na bosanskom – to bi samo povećalo troškove suđenja koje moraju snositi ako budu osuđeni.

Ali zašto sam sudija Hodžić ne proglasi sebe govornikom i bosanskog jezika pa tako vodi postupak?

"Imao bih pravo da vodim postupak na bosanskom jeziku, ali insistiram da se postupak vodi na srpskom jeziku jer ne želim da me stranke ispravljaju da sam nepravilno izgovorio neku riječ na bosanskom." Tako, kaže, čuva dostojanstvo suda.

Dok u Srbiji, BiH i Crnoj Gori gotovo da nema tumača za jezike nastale iz srpskohrvatskog, u Hrvatskoj ih ima pregršt. U Zagrebu je ekipa DW-a razgovarala sa pravom poliglotkinjom – ovlašćena je da prevodi makedonski, hrvatski, srpski i bosanski.

"Crnogorski ne govorim", kaže  Spomenka Demnieva. Naprosto, u Hrvatskoj nema gdje da polaže ispit pa da nauči i crnogorski.