Svaki put kad bi se vratio iz skitnje u svoj dom u četvrti Brekenberi Vildž u Londonu, Ozi nije bio iscrpljen, već naprotiv, vraćao se punog stomaka i svilenaste dlake, pišu britanski dnevnici.

Vlasnicima je teško padala mačkova nevjera, pa su kupili ogrlicu GPS u novembar 2015. kako bi pratili njegova kretanja.

I prodrli su u tajni život Ozija koji nije jurio ženke niti se tukao s mačorima već mirno boravio kod komšinice, ugledne pejzažne arhitektice, gdje je imao svoj ležaj i sopstveno posuđe za jelo.

U osam navrata Ozijeva vlasnica, psihoterapeutkinja, ulovila ga je kod komšinice. Uzalud je pejzažna arhitektkinja tvrdila da mačku nije činila ništa nažao i da je kod nje mažen kao u sopstvenom domu, ali psihoterapeutkinja je pokrenula pravnu bitku na koju su dvije strane potrošile više od 20.000 funti.

Nakon nekoliko godina sudski spor je zaključen i, prema presudi, pejzažna arhitektkinja je pristala da ograniči svoja druženja s Ozijem.