Konkretno, katolička crkva u Dobroti "vodi" se na Crkvu Sv. Ilije u Nalježićima u Grblju, koja je u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve, saznaje Pobjeda.

Po dokumentu u koji je Pobjeda imala uvid, SPC je korisnik bogomolje od 23 metra kvadratna i dvorišta od 268 metara kvadratnih tik uz Institut za biologiju mora. Tu crkvu je Kotorskoj biskupiji poklonila porodica Radoničić početkom sedamdesetih godina, piše Pobjeda.

Upis

Iz Uprave za nekretnine Pobjeda navodi da nijesu mogli  dobiti podatke ko je tražio izmjenu vlasništva i na osnovu kojih dokumenata je napravljen taj prepis.

"Ovaj upis datira od stupanja katastarskih opština u katastar nepokretnosti, tj. od izlaganja podataka na javni uvid 1996. godine, od kada posjedujemo tražene podatke. Sve informacije prije navedenog upisa nijesmo u mogućnosti dostaviti jer se nalaze u istorijskom arhivu opštine Kotor", navodi se u odgovorima Uprave za nekretnine.

Dokument Uprave za nekretnine koji dokazuje da je katolička crkva "upisana" na pravoslavnu crkvu u vlasništvu SPC

Pobjeda je dobila potvrdu iz Kotorske biskupije da postoji greška u katastru i da će tražiti od Uprave za nekretnine da se ispravi. Jedino što se vidi iz dokumenta je da je crkva 2010. zavedena kao spomenik kulture u pojasu morskog dobra.

Crkva Sv. Ilije nalazi se u okviru kotorskog Instituta za biologiju mora, nekadašnje palate Radoničić, na poluostrvu Plagenti u Dobroti. Palata je izgrađena početkom XIX vijeka, a uz nju, na samom kraju poluostva, nalazi se romanička Crkva Sv. Ilije, koja prema pisanim izvorima datira iz 15. vijeka, ali se ne isključuje da potiče čak iz preromaničkog perioda X-XI vijeka. Crkva Sv. Ilije, zajedno sa poluostrvom Plagenti, pripadala je svojevremeno kotorskoj opštini. Hrvatska kapetanska i trgovačka porodica Radoničić iz Prčanja i Dobrote kupila je cijelo poluostrvo od opštine 1808. godine, za vrijeme francuske vladavine, za 500 talira. U palati je 1847. boravio Petar II Petrović Njegoš kod svog prijatelja, kapetana Krsta Jozovog Radoničića, koji je palatu i sagradio.

Crkva je od 1961. godine na listi kulturnih dobara i karakteristična je po tome što je sagrađena na stijeni ispred koje se na školju u moru nalazi veliki kameni krst.

Poklon

Kako je Pobjedi potvrdio jedan od članova dobrotskih kapetanskih porodica Radoničić, Milošević, Radimiri i Dabinović, u čijem vlasništvu je bila bogomolja, oni su je poklonili Kotorskoj biskupiji, odnosno župi Sv. Matije u Dobroti.

Objašnjava da su ove porodice vlasništvo stekle kupovinom ili nasljedstvom, da bi kasnije crkvu poklonili župi Sv. Matije na čije ime je i upisana krajem šezdestih ili početkom 70-ih godina.

Sagovornik koji nije želio da mu se pominje ime, ispričao je da su oni čuli da je crkva u katastar upisana na SPC, i nije isključio mogućnost podnošenja krivične prijave protiv onoga ko je nezakonito upisao crkvu na SPC.

Inače, crkvu, iako je upisana na SPC, svake godine na katolički svetac Sv. Iliju, 20. jula obilaze porodica bivših vlasnika, a misu služi Kotorska biskupija.