I iako svaki potrošač sapuna na njemu ostavi svoje mikrobe, on je loša podloga za razvoj i širenje bakterija, kaže direktor njemačkoga Konsultacijskog centra za bolničku epidemiologiju i kontrolu zaraza, dr. Ernst Tabori za njemački list Dobro zdravlje.

Dodaje da mikrobi ne ugibaju odmah, no ni ne žive dugo, pa tvrdi sapun nije ništa manje higijenski od tečnog, prenosi Index.hr.

Tabori ističe da se mikrobi na tečnom sapunu ne uspijevaju razmnožiti, ali mogu na pumpici bočice.

Ali broj mikroba na tvrdom sapunu ili na pumpici bočice tečnog sapuna nije razlog za zabrinutost ako ljudi temeljno operu ruke nakon što ih dotaknu. Zbog toga se obje vrste sapuna mogu koristiti bez ikakvog ustezanja u privatnim domovima. 

Tabori dodaje da sapun ne mora sadržavati dezinficijense ili dezinfektivne dodatke.

Ali, pri odabiru sapuna, tečnog ili tvrdog, misao vodilja mogla bi biti briga o zaštiti okoline. Tvrdi sapun je puno manje štetan za okolinu od tečnog jer nakon što se potroši ostaje puno više plastičnog otpada. Takođe, naučnici procjenjuju da je za proizvodnju tečnog sapuna potrebno trošiti pet puta više energije u odnosu na tvrdi sapun.

Prvi sapun počeo je da se proizvodi prije više od pet hiljada godina, a prvi proizvodi od sapuna napravljeni su od masti i pepela drveća. Postupno su se počeli dodavati i drugi sastojci, među njima biljna ulja i sokovi te goveđi loj i glina.

Danas je sapun kruti komad, krema ili tečna otopina koja se sastoji od molekula. Ove molekule sapuna kombinuju se s nepolarnim materijama na koži, uključujući prašinu, prljavštinu, masnoću i slično. Ovi su elementi povezani s polarnim molekulama vode. Dakle, hemijski sastav sapuna je posrednik između vode i onečišćenja. Molekule prljavštine kombinuju se s vodom i isperu s kože.

Ali, sastav modernoga sapunskog proizvoda uveliko se razlikuje od prethodno korištenih metoda. Osnova proizvoda uključuje topljive soli dobijene iz hemikalija i spojeve različitih masnih kisjelina.

Nadalje, industrijski sapun sadrži biljna ulja i životinjske masti, boje i okuse, hemijske nečistoće i kozmetičke aditive, glicerin, a ponekad i lanolin.