Kako su tri člana grupe Feđa Dimović, Blažo Vujović i Boško Ćirković vraćeni, kako sa graničnog prelaza Dobrakovo, tako i sa podgoričkog aerodroma, zbog, kako su naveli, nacionalne bezbjednosti, gramatu i orden je u manastiru Miholjska Prevlaka kod Tivta, u ime grupe primio Aleksandar Protić –  jedini član koji je uspio da uđe u Crnu Goru.

„Beogradski sindikat“ je trebalo večeras da učestvuje i nastupi na litiji u Podgorici.

Zahvaljujući se na nagradi Aleksandar Protić je kazao da mu je drago što je danas sa braćom u Crnoj Gori, i ujedno izrazio žaljenje zbog odsutnosti ostalih članova grupe, ističući da svima njima „sve ovo što se dešava poslednjih dana u Crnoj Gori daje veliku vjeru i nadu“.

Amfilohije je kazao da je u Crnoj Gori vaskrsao narod i da je kroz njegovo buđenje i naša Crkva na ovim prostorima postala jedan od najznačajnijih duhovnih centara ne samo našeg naroda, nego sveukupne Evrope i svijeta:

„Ovo što se događa ovih dana, ovi molebni i blagoslovene litije to je nešto jedinstveno što se danas događa u svijetu. Narod masovno izlazi na molitvu Gospodu, Presvetoj Bogorodici u znaku bratske ljubavi i slobode. Odavno je trebalo i čekalo se da se narod Crne Gore probudi i da zadobije slobodu i oslobodi se od straha“, kazao je vladika Amfilohije i objasnio da je sve što se događalo kod nas poslednjih godina bilo u znaku straha, naročito od 1945. godine.

Po njegovim riječima prvi put poslije toliko vremena duh koji njeguje Crkva Hristova, duh ljubavi i zajedništva, bratske sloge i slobode, i straha samo pred Bogom, a ne pred moćnicima ovoga svijeta, se probudio i „to je veliki Božiji dar“.

Podsjetio je da je članovima grupe „Beogradski sindikat“ koji su trebali danas da nastupe u Podgorici, zabranjen ulazak u Crnu Goru, ističući da je jadna država i Crna Gora ako se plaši od pjesnika:

„Crna Gora koja je ognjište velikih pjesnika i svetaca Božijih, Velikoga Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca, ta Crna Gora se uplašila od pjesnika. Zato je zabranila i dolazak najvećem pjesniku poslije Njegoša u Crnoj Gori, Matiji Bećkoviću. On je opasan po svojim pjesmama. Niko tako nije napisao veličanstvene pjesme o Crnoj Gori kao Matija Bećković, jeste izrazio i tugu svoju zbog Crne Gore koja je bila i koja nestaje. To je tačno, to je činjenica, ali sve što je napisao je istina", kazao je Amfilohije.

Govoreći o tome da je Bećković pisao na rovačko-moračkom dijalektu, vladika je kazao da je sada crnogorski dijalekat proglašen za jezik. Po njegovom mišljenju „valjda je strah za taj jezik izmišljen, koji je sada zavladao u Crnoj Gori, razlog da se plaše pjesnika“.

Istakao je da su ovi koji zabranjuju pjesnicima ulazak u Crnu Goru potomci onih koji su srušili Crkvu Svetoga Petra Cetinjskoga na Lovćenu, oskrnavili mošti Svetoga Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca i uhapsili ga.

Oburdavajući crkvu sa Lovćena oburdali su Crnu Goru, dodao je Amfilohije i istakao da Crna Gora ne može nestati jer je ona sagrađena na bogoljublju i bratoljublju:

„Svi koji su u Crnoj Gori kroz vjekove hodili svetim putem Božijim su uspravljali ovaj narod i danas iz te uspravljenosti narod je krenuo da proslavlja ime Božije ulicama u miru i ljubavi, radosti i bratskoj slozi i slobodi.Tako su i ovi mladi ljudi iz Beogradskog sindikata kroz te svoje pjesme pjevali veoma opasnu pjesmu za Crnu Goru, koja nije ništa drugo nego ponovljeni testament i himna kralja i gospodara Crne Gore Nikole Prvog Petrovića", kazao je Amfilohije.