Međutim kada je taj posebni trenutak stigao za nju i njenog supruga, nešto nije bilo u redu i nisu mogli da konzumiraju brak.

"Pokušali smo da imamo odnos slijedećeg dana nakon vjenčanja, ali nije išlo. Mislila sam da sam nervozna jer nisam znala šta da očekujem. Odrasla sam u konzervativnoj hrišćanskoj porodici i seks nije bila tema o kojoj su članovi moje porodice razgovarali ikad.

Ali, kad sam pokušala da imam odnos, činilo se kao da onde imam kost kroz koju se moj suprug nije mogao da probije" objasnila je Kendra koja danas ima 39 godina.

Slijedećih nekoliko mjeseci očajnički su pokušavali da ostvare odnos, međutim bez uspjeha. Kendra je konačno smogla hrabrosti i o tome odlučila da razgovara sa svojom mamom.

"Ona je mislila da je moj himen možda previše čvrst. To je koža koja okružuje ili djelimično pokriva vaginalni ulaz, pa je rekla da samo moram da se opustim. Suprug i ja smo mjesecima trpeli frustracije i znala sam da je nešto drugo u pitanju, ali svi su mi samo govorili da se opustim" kazala je.

Konačno, o svom je problemu razgovarala i sa suprugovom maćehom koja ju je odvela ginekologu. Ipak pokušaj pregleda rezultirao je istom reakcijom kao pokušaj penetracije.

" Automatska reakcija je bila da sam počela da ubrzano dišem, skupila sam noge i odgurnula doktorku rekavši joj neka me ne dira. Rekla mi je da moram na još jedan pregled na kojem će da me uspavaju kako bi mogla da me pregleda, ali nisam to učinila budući da je pritom insistirala neka se opustim i prestanem da preterujem. Nije imala pojma u čemu je moj problem, a imala sam utisak da me ismijava" nastavila je ona.

Prošlo je još pet godina prije nego što je skupila hrabrosti za odlazak drugom ljekaru, a njeno stanje tada je već počelo ozbiljno da utiče na brak.

"To je sve loše uticalo na naš odnos i nakon 12 godina smo se razveli. Imali smo i drugih problema, ne samo u krevetu, tako da se nismo razveli samo zbog vaginizma, iako je i to bio važan faktor. Moj bivši počeo je da mi zamjera i postao je ogorčen. Nije čudo što je postao vrlo frustriran i propitivao me suzdržavam li se namjerno. Vjerujem kako je to zato što sam nakon nekog vremena prestala da pokušavam. Nisam htjela odnose jer mi je to uzrokovalo bol, a to nije bilo zabavno" kazala je Kendra.

U međuvremenu je otišla još jednoj doktorki koja joj je dijagnostikovala vaginizam. Rekla joj je da koristi dilatatore za rastezanje vaginalnih mišića.

"Osjetila sam olakšanje kada sam dobila dijagnozu jer je to potvrdilo da nisam luda. Doktorka mi je kazala i da nisam jedina koja to ima. Ipak, bojala sam se da koristim dilatator jer nisam mogla da umetnem ni tampon.

Tada sam još bila u braku i suprug me podržavao. Bio mi je podrška više nego što bi to učinili drugi muškarci, pogotovo s obzirom na činjenicu da 12 godina nismo imali odnose. Međutim, postao je nestrpljiv i počeo je da govori o djeci.

Razumijem njegovu frustraciju, ali ja sam to doživjela kao dodatni pritisak. Pokušala sam da koristim dilatator, ali nisam uspjela. Od njih nije bilo koristi, čak ni od onih najmanje veličine koji su bili kao mini tamponi. Jednostavno nisam mogla jer me previše boljelo. Činilo se da ništa neće pomoći - opisala je svoju agoniju.

Počela je da očajava i pada u depresiju, pa čak i da strahuje da nikada neće da ima normalan seksualni život.

"Bilo je dana kad sam htjela da umrem. Čak sam govorila mužu da ima seks sa nekom drugom i neka ima djecu s drugom. Nisam to željela, ali bila sam frustrirana. Nije pomogla ni činjenica da sam sve starija, a ljudi su sve češće počeli propitkivati zašto nemam djece. Uvijek sam htjela da budem majka ali zbog vaginizma nisam mogla da zatrudnim" tvrdila je.

Kako je problem bio čitavo vreme prisutan, Kendri je palo samopouzdanje.

"Nisam mogla da imam odnose i nisam mogla da ostanem trudna. To su stvari koje drugi ljudi uzimaju zdravo za gotovo, a ja sam se osjećala izolovano i slomljeno. Takvo stanje utiče na psihičko zdravlje. Normalni razgovori koje čujete tokom dana o drugima koji su ostali trudni ili su imali odnos, negativno utiču na žene s vaginizmom. Osjećala sam se kao da nisam prava žena" kazala je.

Njen brak se raspao 2012. godine. Nakon toga upoznala je svog sadašnjeg dečka, Šona Rajsa (38) koji radi za firmu koja se bavi donacijama plazme. Upoznali su se onlajn, a prvi izlasci su bili za oboje zanimljivi.

"Odlučila sam da govorim o vaginizmu tokom prva tri susreta. Da sam čekala duže, osjećala bih se kao da nekoga želim da prevarim. Sjećam se da sam sa Šonom o tome govorila i onlajn, a poslala sam mu poruku o mojem stanju i prije prvog susreta. Rekao mi je: Nisam tu zbog seksa, želim s tobom da ostvarim vezu. S tim se možemo da nosimo usput. Bio je to sjajan odgovor na kakav sigurno ne nailazite svakodnevno" tvrdila je Kendra.

Par sada živi zajedno i u maju će proslaviti prvu godišnjicu, a Kendra tvrdi da imaju normalan seksualni život u kojem on penetrira dvaput nedjeljno. Smatra kako je uspjela da prebrodi svoje tegobe zahvaljujući Šonu i njegovoj strpljivosti kao i grupi za potporu na Fejsbuku koja okuplja oko 2000 ljudi sa sličnim stanjem. S njima je razgovarala o dijagnozi i liječenju.

"Malo mi je poraslo samopouzdanje i ne osjećam se slomljeno kao nekad. Sad možemo normalno da imamo odnose dvaput nedjeljno, pa se osjećam manje krivom i ne želim da spriječim Šona u tome da radi nešto što želi" kaže Kendra.

Smatra kako joj je terapija koju je otkrila u Fejsbuk grupi pomogla, a sastoji se od vježbi koje pomažu pri istezanju vaginalnih mišića, a uspjela je i s dilatatorom.

"Znala sam da je ovakva terapija opcija za mene i već sam odavno o tome trebala da razmišljam, ali nisam imala pojma šta da očekujem. Kad sam se uključila u grupu podrške, stotine žena koje su već bile na toj terapiji podijelile su sa mnom svoja iskustva i to me natjeralo da nešto preduzmem. Uspjele su da otklone strah od nepoznatog" kaže ona.

Vježbe radi tokom pet dana u nedjelji i redovno posjećuje fizioterapeute.

"Potom pokušavam s dilatatorom i uzela sam jedan od najvećih, a bez bolova. Bio je to dobar osećaj. Uspela sam da vratim kontrolu i smanjim osećaj izgubljenosti" ispričala je.

Kendra smatra kako postoje mnoge žene koje pate kao što je patila i ona, a svoje stanje ne shvataju dovoljno ozbiljno ili ih čak medicinski stručnjaci ne doživljavaju ozbiljno.

"Mnoge žene same sebi postavljaju dijagnozu jer im ljekar kaže da pretjeruju. Po mom iskustvu, fizioterapeuti, čini se, ipak znaju puno više o ovom problemu koji je prevelik da ga ne biste pokušavali da riješite" kazala je.

Svojim javnim istupom želi da podigne svijest o postojanju problema pa je osnovala i grupu na Fejsbuku koja broji oko 70 članova.

Izvor: Miror/Novosti