Zašto dodirujemo lice?

Naša DNK uslovljava nas da dodirujemo lice, pa otud i urođena potreba za time. Još kao fetusi u materici, ljudi ovo rade. Zbog toga, svaki put kada sebi kažemo "ne dodiruj lice", zapravo idemo protiv svoje prirode.

Kada dodirujemo lice, tada se smirujemo. Pritiskanjem određenih tačaka, aktiviramo neke dijelove parasimpatetičkog sistema.

Problem je u tome što, kada smo pod stresom, naš mozak zna koliko nam prija dodirivanje lica, pa nas baš tada najviše "tjera" da to radimo.

Djeca često imitiraju roditelje. Ako ovi dodiruju svoje lice kada su šokirani, uplašeni ili ljuti, veća je vjerovatnoća da će i djeca isto to da rade.

Kako da prestanemo?

Gotovo je nemoguće da prestanemo u potpunosti da dodirujemo lice. Međutim, moguće je da ovu naviku svedemo na minimum svojim ponašanjem.

Na primjer, možete da nosite naočare umjesto sočiva, ili da nosite manje šminke kako ne biste morali da je popravljate tokom dana.

Umjesto da stalno "objašnjavate" rukama kada govorite i držite ih oko glave, možda bi bilo bolje da ih sklopite i stavite u krilo. Tako, kada dobijete potrebu da dodirnete lice, bićete svjesniji toga što radite i sjetićete se da to nije dobra ideja.