„Šta se to događa?Kakav je to virus? Neće da ugrozi trudnice. Decu najmanje napada. Najviše truje neodgovorne. Tjera mlađe da se brinu o starijima .

Tjera nas silom da odmaramo, daje nam, tek onako, produženi godišnji odmor, skraćeno radno vrijeme...

Tjera nas da provodimo više vremena sa svojom djecom. Daje vrijeme supružnicima, partnerima, prijateljima, susjedima.. da se bolje upoznaju, daje vrijeme za ljubav.

Uči nas prioritetima i čuvanju zdravlja. Tjera nas da sami mijesimo hljeb.

Tjera nas da prestanemo žuriti.

Tjera nas da manje zagađujemo život. Čisti prirodu. Oslobađa puteve, smanjuje nesreće.

Istjeruje iz kafića i kladionica. Tjera nas da budemo humani.

Uči nas da nam ne može pomoći novac, vila, auto, jahta tu ili u nekom drugom gradu, nego čovjek, pravi, hrabri čovjek.

Uči nas da cijenimo prave vrijednosti. Uči nas da cijenimo i tuđi život.

Stavlja nas u kavez, dok su životinje vani.

Uči nas da nisu bitni nacija i religija.

Uči nas pravdi i poštenoj raspodjeli.

Uči nas da je prava vrijednost u humanosti i organizovanom volontiranju.

Skida lažne maske s pohlepnih lica.

Smanjuje prostituciju, kriminal, pranje novca, smanjuje vrijednost dionica, daje šansu da matične zemlje vrate svoje.

Uči nas da balkon i okućnica imaju često veću vrijednost od stana i kuće.

Uči nas da i u zatvoru, zatvoren, možeš biti srećan i slobodan.

Tjera nas da težimo znanju, da tražimo pravu, a ne lažnu informaciju.

Uči nas da je bar metar oko nas naš intimni prostor, i sve preko toga možemo dati samo onima kojima život možemo povjeriti.

Uči nas da bonton ima svoju veliku vrijednost i da nije uzaludno pravilo da je dovoljno klimnuti glavom kad nekog pozdravljamo.

Uči nas da češće peremo ruke, sebe i psihu od prljavštine civilizacije.

Uči nas da više čuvamo i poštujemo prirodu jer smo od iste satkani.

Tjera vlade i politike da sarađuju.

Uči nas da, kad je zlo negdje u drugoj državi, pa i na drugim kontinentima, drugim narodima daleko od nas, u stvari blizu, da ne može biti bliže..

Tjera nas da napokon čujemo da je svaki dan umiralo i umire 8000 nevine djece, a da nas nije bilo briga.

Oslobađa planetu od industrijskih i ljudskih otrova. Uči nas da budemo ljudi, dobri ljudi. Ljudi...

Šta je to? Otvorilo nam i uši i oči...

Zamislite šta nam ovaj virus radi: uči nas da budemo ljudi. Da budemo ono što jesmo...”

Autor je Zagrepčanin Boris Blažinić, profesor, sudski vještak za psihologiju, psihoterapeut, konsultant za procjenu i razvoj ljudskih potencijala.