Bolnički "Code 99", signal koji obavještava medicinsko osoblje da je pacijentu potrebna reanimacija, oglasio se pet puta za manje od jedan sat.

"Tako su bolesni da ih izgubimo u trenu. Razgovaraju s vama, a nekoliko minuta kasnije uvodite im cjevčicu u grlo i nadate se da ćete postaviti aparat za disanje tako da im stvarno pomogne", kaže za CNN respiratorni terapeut Džuli Ison.

Novinari Si-en-ena pozvani su u prostorije univerzitetske bolnice u sastavu SUNY Univerziteta za zdravstvene nauke u Bruklinu, jedne od tri bolnice u državi Njujorku u kojoj se sada isključivo liječe pacijent oboljeli od koronavirusa. Iako u urgentni centar dolazi manje ljudi nego prije epidemije, svi imaju Covid-19, pa su samim tim bolesniji, a stopa smrtnosti je visoka. Umrlo je gotovo 25 odsto pacijenata primljenih u bolnicu, prenosi Blic.

Ljekari se ovde susreću samo s pacijentima koji se guše zbog koronavirusa, koji je zahvatio cio svijet, a koji se, kako tvrde neki naucnici, u Njujorku bliži vrhuncu.

Pacijenti neprekidno pristižu u bolnicu u Bruklinu, pa medicinsko osoblje nema vremena za odmor.

Ekipa Si-en-ena vidjela je kako zdravstveni radnik uvija u caršav tijelo pokojnog pacijenta, koje je odnijeto u roku od pola sata. Nakon toga su dezinfikovali prostor i na isto mjesto je doveden drugi pacijent u kritičnom stanju, sa maskom za kiseonik na licu.

Od skoro 400 oboljelih od Covid-19 koji su primljeni u bolnicu, 90 odsto su stariji od 45 godina, a 60 odsto stariji od 65, ali bolest ne pogađa samo stare. Najmlađi pacijent je bilo dijete od tri godine. Opisujući mlade pacijente u dvadesetim godinama ljekar hitne pomoći dr Lorenco Paladino kaže da su neki plakali i zurili u prazno.

"Za njih je ovo 'Uvod u anatomiju', a ne stvaran život. Ovo ne bi trebalo da vide", dodaje on.

Iako se trude da sačuvaju smirenost, ljekari, medicinske sestre, respiratorni terapeuti i bolničko osoblje koji se bore da spasu pacijente, nisu naviknuti na ovakva iskustva, na toliki broj ljudi koji se guše, učestalost hitnih poziva i toliki broj ljudi koje ne mogu da spasu.

"Obično imate jedan hitan poziv, kad je loš dan, možda dva, to je veoma emotivno iskustvo i uvjek se pitate da li ste uradili sve što ste mogli", kaže dr Sintija Benson, koja radi zajedno s dr Paladinom u urgentnom centru.

"Mislim da je emocionalno veoma teško pripremiti se za tako kratko vrijeme za ovakav nivo bolesti i patnju, morbidnost i smrt. Mislim da niko od nas nije dobro pripremljen za to", kaže doktorka.

Od početka pandemije prije tri nedelje u SUNY univerzitetskoj bolnici umrle su 94 osobe.

Čeril Rolston, medicinska sestra i načelnica urgentnog centra, kaže da je veoma teško posmatrati pacijente kako pate bez bliskih osoba pored sebe.

"Pozvao me je sin jednog pacijenta i rekao: "Otac mi ima osamdesetak godina... Znam da će umrijeti... I tužan sam zato što umire sam".

U unutrašnjosti osmospratne zgrade bolnice u naselju Ist Fletbuš, u Bruklinu, vlada potpuno drugačija atmosfera nego napolju, gdje zbog zabrane kretanja vlada takoreći mrtva tišina.

"A onda uđete u urgentni centar gdje vlada atmosfera užurbanosti kakvu možete vidjeti u zonama koje je pogodila katastrofa", kaže Robert Gor, ljekar hitne pomoći.

Najteže pacijente priključuju na respiratore. Složeni, skupi aparati od ogromne su važnosti u borbi protiv virusa. Guverner države Njujork Endru Kuomo tvrdi da je Njujorku potrebno još više od 30.000 respiratora. Ipak, oni nisu čudotvorni lijek.

Podaci pokazuju da su izgledi za preživljavanje oboljelih od Covid-19 slabi čak i ako ih priključe na respiratore, kaže Paladino.

Paladino spada u naučnike koji su dokazali da jedan resprator pod određenim okolnostima može da spase dva pacijenta. Iako Kuomo tvrdi da to tek treba klinički ispitati, za Paladina je to rješenje problema nestašice.

"Brinemo šta ce biti kad jednog dana više ne bude imali dovoljno respiratora. Ne želimo da biramo izmedu dva pacijenta koji bi mogli da prežive tako što ćemo bacati novčic", kaže on.

B92