Krvotok 41-godišnjaka ometao je ugrušak, a to je još jedna opasna komplikacija bolesti koja je zahvatila cio svijet.

Ugrušci su iz raznih razloga česta komplikacija među bolesnicima na intenzivnom liječenju, ali njihova je učestalost veća među oboljelima od KOVIDA-19 nego što je očekivano.

"Na odjeljenju bolnice u kojoj radim imam četrdesetogodišnjake s ugrušcima u prstima, a nema nikakvog razloga za to osim virusa", rekla je Šari Bronsmahejnt, doktorka na odjeljenju intenzivne njege njujorške bolnice Langone.

"Jedan od njih upravo ima velikih problema s dotokom krvi u obje noge i u obje ruke i vjerovatno ćemo morati da obavimo amputaciju'', rekla je.

Krvni ugrušci nisu opasni samo za udove, nego mogu da dospiju i u pluća, srce ili mozak i rezultirati smrtonosnom plućnom embolijom, srčanim i moždanim udarom.

U nedavnoj studiji otkriveno je da je 31 od 184 pacijenta uključena u istraživanje imalo komplikacije s ugrušcima, što je "izuzetno visok procenat".

Na sreću, potreba za amputacijama ipak je mnogo rijeđa.

Zašto se to događa?

Behnud Bajkdeli, doktor u njujorškoj prezbiterijanskoj bolnici, okupio je međunarodni tim stručnjaka da bi proučili problem. Njihova otkrića objavljena su u časopisu Američkog koledža za kardiologiju.

Zaključili su da je rizik od pojave ugrušaka toliko visok da bi pacijenti oboljeli od kovida 19 "trebalo preventivno da dobijaju lijekove za razrijeđivanje krvi", prenosi MSN.

Nekoliko je mogućih razloga koji ih uzrokuju. Često pacijenti s težim oblikom kovida 19 odranije pate od neke bolesti, poput bolesti srca ili pluća. One su same po sebi povezane s većim rizikom od razvoja tromboze.

I boravak na odjeljenju intenzivne njege povećava rizik jer pacijenti tamo duže vrijeme nepomično leže, što pogoduje razvoju ugrušaka.

Kovid je povezan i s neuobičajenom reakcijom imunološkog sisitema koja se naziva "citokinskom olujom", a neka istraživanja upućuju na to da je i taj fenomen povezan s višom stopom stvaranja trombova.

Moguće je i da na zgrušavanje utiče nešto povezano sa samim koronavirusom, što su ljekari primjetili ranije kod nekih drugih virusnih oboljenja.

Stručni rad objavljen prošle nedjelje u naučnom časopisu iz polja medicine Lancetu ukazuje da virus može da nastani epitel, tkivo koje oblaže organe i krvne sudove, što u teoriji može da utiče na proces zgrušavanja.

Mikrougrušci

Premda antikoagulansi poput heparina kod nekih pacijenata djeluju vrlo djelotvorno, kod drugih ne djeluju jer su ugrušci premaleni, pojasnila je dr Bronsmahejnt.

"Mikrougrušaka je puno i ne znamo gdje se tačno nalaze", rekla je.

Obdukcije su pokazale da su pluća nekih pacijenata sadržala stotine mikrougrušaka. Ali pojava nove zagonetke riješila je jednu stariju. Sesilija Mirant-Borde, doktorka na odjeljenju za intenzivnu njegu bolnice za vojne veterane na Menhetnu, kaže da pluća puna mikrougrušaka objašnjavaju zbog čega respiratori nisu bili od veće pomoći kod jednog dijela pacijenata.

Na početku pandemije ljekari su te pacijente liječili prema protokolu za sindrom akutnog respiratornog distresa, poznat i kao "mokra pluća".

Razlog nedjelotvornosti respiratora u nekim slučajevima "nisu bila pluća puna vode, nego mikrougrušci koji su blokirali cirkulaciju", pa je krv napuštala pluća s manje kiseonika nego što je to uobičajeno.

Prošlo je pet mjeseci otkako se virus pojavio u Vuhanu, a ljekari o njemu svakoga dana saznaju više.

"Iako smo iznenađeni otkrićem, zapravo ne bi trebalo da budemo. Virusi su nepredvidljivi", rekla je dr Bronsmahejnt.

Izvor: B92