Istraživači su sproveli tri eksperimenta kako bi ispitali kako hodanje izaziva pozitivne emocije.
U prvom eksperimentu grupa studenata je išla u šetnju, dok je kontrolna grupa gledala video-zapis ili fotografije.Oni koji su hodali osjetili su jače pozitivne emocije - radost, polet i energičnost, dok su kontrolni ispitanici zabilježili pad koncentracije i lošije raspoloženje.
U drugom eksperimentu studenti su posle završene šetnje morali da napišu esej, što je zamišljeno kao dodatni pritisak. Ali, taj esej nije umanjio pozitivne prednosti hodanja. Raspoloženje studenata koji su šetali i dalje je bilo pozitivnije u odnosu na one koji to nisu radili.
Treći eksperiment obuhvatio je studente koji su koristili traku za trčanje u zatvorenom prostoru, daleko od prirode. Čak i oni su zabilježili dobre rezultate, u odnosu na učesnike koji nisu hodali. Naravno, šetnja u prirodi može imati još bolje efekte, pokazalo je ranije istraživanje, objavljeno 2018. u časopisu “Environment and Behavior”.
Još jedna studija istraživača sa Univerziteta Ajova otkrila je da hodanje i ljubaznost prema ljudima sa kojima se susrećemo takođe može da doprinese da se osjećamo srećnije, povezanije i manje ansiozno, uz veliku dozu empatije.
“Šetanje i ljubaznost prema drugima povećava sreću i osjećaj društvene povezanosti “, kaže Daglas Džentl, profesor psihologije na Univerzitetu Ajova.
Studija objavljena u časopisu “Journal of Happiness Studies” testirala je prednosti tri tehnike koje su dizajnirane za smanjenje anksioznosti i povećanje sreće. To su: ljubav i ljubaznost, međusobna povezanost i silazno socijalno upoređivanje.
U ovoj studiji je takođe bila uključena i kontrolna grupa učenika koji su dobili uputstva da gledaju ljude i fokusiraju se na njihovu spoljašnost.
Od njih se tražilo da bilježe kakvu odjeću nose, kombinaciju boja, teksturu i šminku, kao i prateće detalje.
Studenti iz svih grupa bili su anketirani prije i nakon šetnje kako bi se izmjerio nivo anksioznosti, sreće, stresa, empatije i povezanosti.
Istraživači su otkrili da su se oni koji su vježbali ljubaznost ili željeli drugima dobro, osjećali srećnije. Oni koji su vježbali tehniku međusobnog povezivanja bili su više empatični i povezaniji od ostalih grupa. Oni koji su vježbali tehniku socijalnog upoređivanja nisu pokazali nikakvu korist i bili su lošiji od svih drugih grupa. Dok su oni koji su se upoređivali sa lošijima, osjećali manje saosjećajno, brižno i povezano u odnosu na druge.
“U osnovi, silazno socijalno upoređivanje je konkurentska strategija, što znači da od nje ne možemo imati koristi, a takmičarski način razmišljanja povezan je sa stresom, anksioznošću i depresijom” kaže Daun Svit, koautor studije
“Vježbanje strategije ljubav i ljubaznost funkcioniše tako da smanjuje stres i povećava osjećaj sreće, empatije i osjećaj socijalne povezanosti”, kaže Lanmiao He, student psihologije koji je pomagao naučnicima u ovoj studiji.
Izvor: Science alert
Komentari