Kada je hrana u pitanju koristimo čulo vida da bismo odlučili da li ćemo tu hranu jesti. Kada jedemo, miris i ukus se kombinuju da bi nam omogućili da osjetimo pravi ukus.

Mješavina sastojaka, teksture i temperature može dodatno da utiče i na to kako određenu hranu doživljavamo. Nažalost, to znači da gubitak bilo kog čula, posebno mirisa ili ukusa, može umanjiti naše uživanje u hrani.

Privremeni gubitka čula mirisa, kao što je to slučaj kod prehlade, može da smanji apetit ili možda čak izazove prekomjernu konzumaciju hrane, tada se jede više da bi se osjetila sitost. Slična pojava se dešava kada ostarimo.

Način na koji registrujemo ukus počinje da se mijenja oko 60. godine, kada osjetljivost našeg mirisa takođe počinje da opada, i postaje ozbiljan oko 70. godine.

Kada čulo mirisa slabije funkcioniše i nije u stanju da otkrije i razlikuje različite mirise, to utiče na našu percepciju ukusa.

Pad osjetljivosti čula mirisa s godinama je posljedica nekoliko faktora, uključujući smanjenje broja olfaktornih receptora, koji prepoznaju različite mirise, u zadnjoj strani nosne šupljine, kao i opadajuću brzinu regeneracije receptorskih ćelija.

Drugi razlog za slabljenje osjećaja ukusa koji dolazi s godinama je zbog strukturnih promjena u papilama zaduženim za ukus. One se smanjuju kako starimo i mijenjaju oblik, postaju zatvorenije.  

Receptori bolje registruju ukus kada su papile otvorene. Zatvorene papile smanjuju kontaktnu površinu između jedinjenja hrane i receptora što rezultira manjom percepcijom ukusa hrane.