Lidija Vukčević je diplomirala 1977. (jugoslavistiku i filozofiju), magistrirala 1985. i doktorirala 1995. iz područja humanističkih i društvenih nauka na Katedri srpske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stipendistkinja Andrićeve zadužbine 1983/84.
Od 1983. do 1987. lektorica je za hrvatski i srpski jezik, književnosti i kulturu na Državnom sveučilištu u Milanu. Savjetnica je za slovensku poeziju milanskom izdavaču „Jacca-book“. Od 200l. do 2004. lektorica je za hrvatski, srpski i bošnjački jezik, književnosti i kulturu na Univerzitetu “Stendal” u Grenoblu. Od 1983. objavljuje naučne radove, književnu kritiku, prijevode i eseje.
Radovi su pisani s kritičkog, komparativnog, filološkog, filozofskog ili istorijskog aspekta iz područja književnosti, jezika, metodike, filozofije, slikarstva, muzike. Liriku i esejističko-filozofsku prozu objavljuje kontinuirano od 1992. Objavila je preko stotinu eseja i poetskih ciklusa u domaćim i inostranim časopisima. Održala je nekoliko desetina javnih predavanja i predstavljanja, u zemlji i inostranstvu. Uvrštena je u pet antologija hrvatske i srpske poezije i jednu zbirku ženske proze na makedonskom jeziku, Crnogorsku enciklopediju DANU, Hrvatsku književnu enciklopediju. Prevedeni su i objavljeni književni radovi na italijanski, francuski, njemački, slovenački, makedonski jezik.
Recenzent romana, poznati hrvatski književni kritičar Velimir Visković, u svom tekstu navodi: “Svojim novim romanom Lidija Vukčević nam se predstavlja i u odnosu na svoju literarnost i u odnosu na suvremenu proznu produkciju, u duhu jedne sasvim nove ne: feminističke, nego, rekli bismo, vrlo feminilne narativnosti, koju je prilično teško žanrovski uokviriti. Ponajprije se čini da je na djelu konceptualnost oblikovana kao 'roman o romanu' što se predstavlja i kao dijalog o istrošenoj romanesknoj formi i njena moguća uspostava, sve u dosluhu sa senzibilnim čitateljem.“
Hrvatski akademik Zvonimir Mrkonjić ističe: „... kada dočitamo njenu neobičnu romanesknu topiku možda uvidimo da je Lidija Vukčević množinom svojih osjetljivih koliko i oštroumnih opažanja zapravo ponudila krhotine, pokušaj da se ono decentrirano osovi, a puzzle jednog atomiziranog obiteljskog romana pretvori u supstancijalno, preferirajući radije da te krhotine blistaju kao savršeni trenuci osvijetljeni rasvjetom pripovjednog umijeća u dragocjenom prozno-prozaičnom slijedu.U kontekstu naše suvremene proze, posebice one ne-fikcijske roman Kiši li neprestano nad Kotorom? Lidije Vukčević izdvaja se rijetkom istančanošću pripovjedačkog umijeća, ustrajnog u postizavanju svog cilja, koje se poziva na najbolje stranice klasika proze, Andrića, Desnice, Kaleba, Marinkovića.“
Sa Lidijom Vukčević na Trgu razgovara Velimir Visković, hrvatski kritičar, urednik i naučni savjetnik.
***
Zbog bolesti glumca otkazana je predstava „Kauboji“, koja je trebalo da otvori ciklus gostovanja predstava zagrebačkog teatra „Exit“ 22. i 23. juna. Gostovanje ovog pozorišta započeće izvođenjem predstave „Plemena“ koja je na programu 27. festivala „Grad teatar“ 24. juna.
(Izvor:RTCG)
