U Vladu Duletiću, Crna Gora je dobila svog Brodela. Na atipičan, u svemu brodelovski, ali i njemu svojestveni način, Duletić istražuje arheologiju crnogorske istorije. Davno ispod zemlje i u tame zaborava zapretane vjekove i sudbonosne događaje naše istorije, Duletić iznosi na vidjelo našeg vremena.

U svojim esejima, portretima, u događajima koje opisuje, Duletić koristi razna fakta, nijanse, detalje, naizgled marginalne i nevažne, ali u širem i dubljem kontekstu ukupnog kontiutiteta, ti blijeskovi se pretvaraju u neugasivu svjetlost, kojom Duletić osvjetaljava naš totalitet, istorijski, geografski, antropološki, psihološki, duhovno-metafizički, snovni. Duletić u svemu traži i pronalazi kontinuitet i ta činjenica je vrijednost više njegovog rada i djela

Za Brodela je jedan cvijet važan koliko i jedan čovjek, jedna epizoda koliko i cjelina, jedan tračak svjetlosti koliko i okean svjetlosti, jedan zrak koliko i sunce, jedan rukavac vode, koliko i rijeka.

Idući tim putevima, Duletić osvjetljava vjekove, gradove, ljude, koji su živjeli i bili biljezi svog vremena, ali koje je tama zaborava prekrila. On zahvata iz najdublje prošlosti, sa izoštrenom i profilisanom sviješću o tome koliko je ta dubina neophodna za sagledavanje i praćenje našeg trajanja na ovoj zemlji.

Za ukupno naše trajanje.

Hrastovi i gradovi, freske koje su slikali ljudi i vrijeme, djela koja su učinili ljudi. Legende koje su nadživjele svoje tvorce i događaje kojima se bave, davno zaboravljeni pejzaži i putevi pružaju se i kroz ovu, kao i prethodnu njegovu, veoma značajnu knjigu “Zapisi sa kamena crnogorskog”.

Duletić aktuelizuje prošlost, privodi današnjem vremenu davno zaboravljeno vrijeme. U prustovskom smislu i duhu, on davno prošla i odavno zaboravljena vremena oživljava. I ne bi vrijednost onoga čime se on bavi bila da se na tom dalekom i davnom zaustavlja, on sve stavlja u funkciju, u pokret, u mogućnost da davno zaboravljeni trgovi i gradovi, putevi i pejzaži, ličnosti stvarne i mitske, i danas ožive i i nastave da žive novim životima.

Da to što su naši prethodnici radili pretvorimo dijelom u sopstvenu djelatnost, koja je u duhovnom smislu i neophodna i obavezujuća, ali i u materijalnom smislu, oduhovljena, pa tako i primjerena nama i našem vremenu.

Duletić u svemu traži i pronalazi kontinuitet i ta činjenica je vrijednost više njegovog rada i djela. Njegov rukopis je naš neizbrisivi i ukupni životopis pisan licem Crne Gor

Budva je Duletićeva opsesija. On nam otkriva sva njena lica, od njenog osnivača Kadma i mitskih vremena, pa dalje kroz vjekove i vremena, ukazujući na sve njene slojeve, sve njene životopise i živote. Njena cvatuće, ali i stradajuće trenutke. Njenu ne baš srećnu sudbinu koja je doživjela u posljednjim vremenima, koja su izmijenila njeno antičko lice.

Duletićeva Budva, kroz njegove zapise i opise, postaje paradigma grada koji ima dugu istoriju, grada koji oživljava kroz našu imaginaciju, pretvarajući se u metaforu. Duletić nam nudi brojne živote Budve, na način kako to nikome da sada nije pošlo za rukom. One malo poznate i običnom oku nevidljive.

On taj grad otkriva iznutra, iz njegovih pradubina. On oživljava artefakta grada: zidove, kule, bistijerne, stražarnice. Ulice, trgove, sakralne ambijente koje je oskrnavilo današnje vrijeme.

Upozorava na njenu smrt, ukoliko se sadašnji trendovi njene devastacije nastave, umjesto na život, kakav je dostojan grada, koji se ubraja među dvadeset najstarijih gradova na svijetu.

Budva treba i mora da oživi na način kako je Duletić sagledava u svojoj viziji, dajući joj vječne konture. A one se mogu uspostaviti samo i jedno ako se oslonimo na njen dugi milenijumski kontinutet, njeno ponovno traženje i nalaženje, pa na taj način i novo vaspostavljanje.

Posao koji radi Vlado Duletić je arheologije istorije, kopanje na mnogim lokalitetima i mjestima gdje su civilizacije ispisale i ostavile svoje prepoznatljive tragove, konkretno i kroz sliku i sudbinu jednog grada, drvene Butue, silaženjem do njegovog prapostajanja, na čijem početku stoji legenda, koja je taj grad i održala.

Riječi Svetoga Petra Cetinjskog su najljepše freske ispisane na kamenu crnogorskom. Sa zvukom vječnosti one su i djelotvorene i jednako svježe kao da ih je ruka vladara, svetitelja i prosvetitelja danas ispisala.

Njegov rukopis je naš neizbrisivi i ukupni životopis pisan licem Crne Gore.

Duletić zna da koristi fakta u mjeri i na način koji je neophodan da bi se čitala i sagledavala istorija, ali i nadogradila poezija, koja tu istoriju čini trajnijom i finijom, djelotvornijom i mnogoznačajnijom, neprolaznom.

U knjizi “Govor neostvarenih snova” Duletić daje i portrete znamenitih Budvana, koji su živjeli u različitim vremenima, ali i na različitim mjestima, ostavivši za sobom tragove, na koje se i danas treba osloniti i kojima i danas treba ići. Tu su: mletački general Rade Maini i feldamarašl lajtant Jovan Aleksić od Maina.

Bilo bi za sve nas značajno, a za Duletića uputno, da na način kako to čini sa ovim ličnostima i njihovim portretima, napravi knjigu znamenitih Budvana, kroz vjekove, a takvih je ne mali broj. To je i zahtjevan i obavezujući posao, ali i dug Budvi i Crnoj Gori, dug crnogorskoj istoriji.

Ti portreti - svjetionici su nam nasušno neophodni, radi našeg daljeg puta i napredovanja.

Ocrtavajući njihove portrete u ovoj knjizi, on ocratava njihova djela, vrijeme u kojem su živjeli, sjenči događaje koji su ih učinili bitnim, a koje su i oni učinili bitnim.

Crnogorska istoriografija odavno i dugo čeka na jedno ovakvo tumačenje. Duletić treba da nastavi ovim putem, preglački, kako to i čini.

Njegove knjige su, pored faktografije i poezije, veoma bitne i sa aspekta buđenja svijesti o nama samima. Izmještanje ispod onog znaka pitanja, koji nam nameću, ili koji mi sami sebi namećemo, ne znajući pravu istinu o nama i našoj istoriji.

Kroz ovakve i slične knjige, bićemo sebi bliži, a pod ovim nebom i na ovom kamenu sigurniji.

U tvrdi kamen uklesana su sva naša djela.

I sve patnje.

(Izvor:Vijesti)