Roman “Djevojčica na litici” irske spisateljice Lusinde Rajli je porodična priča koja se proteže kroz cio 20. vijek. Junakinja ove priče, Gronja Rajan pogođena nedavnim gubitkom, vraća se iz Amerike u rodnu Irsku, u zagrljaj porodice koja je voli.
I upravo tu, na ivici litice, prvi put sreće djevojčicu Auroru, koja će joj promijeniti život iz korijena. Aurora misteriozno privlači Gronju, koja otkriva da je istorija njihovih porodica neobično i duboko isprepletena...
Romanom “Djevojčica na litici” Lusinda Rajli je pokrila dešavanja unutar dvije porodice Rajan i Lajl tokom 20. vijeka, od gorke romanse u ratnom Londonu iz davne 1914. pa do jedne složene i teške veze u savremenom Njujorku, od odanosti jednom nahočetu pa do zaboravljenih uspomena na izgubljenog brata.
Ovaj opčinjavajući i romantičan roman o iscjeljenju, iskupljenju, novim mogućnostima i izgubljenoj ljubavi nedavno je objavljen u izdanju “Lagune” u prevodu Branislave Radević-Stojiljković.
Lusinda Rajli je rođena u Irskoj i u djetinjstvu je mnogo putovala u inostranstvo, naročito na Daleki istok, u posjete svome ocu. Pošto se preselila u London, postala je glumica i radila na filmu, u pozorištu i na televiziji.
Prije pet godina je po svom nacrtu podigla kuću na ostrvu Ko Čang na Tajlandu, na zemlji koju je prije mnogo godina kupio njen otac. Spoj njene ljubavi prema istoriji i ljubavi prema putovanjima, a naročito prema Tajlandu, nadahnuo ju je da napiše roman “Kuća orhideja”. Trenutno živi u Norfoku i u Francuskoj.
O svom romanu “Djevojčica na litici”, Lusinda Rajli je na početku razgovora za ART Vijesti rekla:
"Tokom pisanja “Djevojčice na litici” postala sam fascinirana bajkama, čiji su derivati svi moderni romantični romani. Konkretno, srećan kraj, koji sadrži svaka bajka je u stvari sastavni dio njihove ljepote. Ipak, šta se dešava poslije “zauvijek srećni”?
I kako napisati kraj, s obzirom na dubinu likova koji su uključeni u roman “Djevojčica na litici” kakav zaključak, a da je istovremeno zadovoljavajući i dirljiv, a ipak realan? “Djevojčica na litici” za mene nije bila odstupanje.
Ona ima sve sastojke mog ranijeg romana “Kuće orhideja”: “veliku” priču, dvostruku naraciju i lokacije koje raspaljuju moju maštu. Ali nadam se da sam dodala novu dimenziju, dubinu i realizam u priču koja nije otrcana ili iskonstruisana. U ovoj knjizi, više nego u bilo kojoj drugoj, likovi su zahtijevali da budu saslušani i dala sam im svoj glas".
(Izvor:Vijesti)
