Virusni nalet svom silinom u kratkom vremenu zahvatio je praktično sve prostore, sve populacije i sve djelatnosti koje se prije svega temelje na radnoj mobilnosti, socijalnim i radnim kontaktima.

Brzina i silina virusnog destruktivnog talasa s puno početnih, prenosnih i posljedičnih nepoznanica ukazala je na naučnu nespremnost i sve manjkavosti u kriznim periodima po puno društvenih i državnih parametara uređenih sistema, društava, prostora i država.

Svijet je jednostavno zastao, a nova vremena i novi obrasci organizovanja postali su nužnost.

Zatvaranje u uske nacionalne okvire i povratak državnim odlukama u interesu vlastite populacije uzdrmao je pomno političko-diplomatski građeni asocijacijski sistem i potvrdio obrazac funkcionisanja u novim kriznim i mogućim budućim okolnostima. Ponovno se potvrdilo kako je ljudska populacija apsolutno najvažniji dio svakog društva i prostora i osnovni činilac svake djelatnosti, a dolazak iznenadne i neplanirane krize (virusne ili neke druge) udar koji poremeti manje-više sve ustaljene zakonitosti, prenosi Geopolitika.

Finansijski i radni poremećaji su posebno vidljivi i s dalekosežnim posljedicama, pa su rezolutne odluke i postupanja nacionalnih vlada ključni za ublažavanje destrukcije i usmjeravanje razvojnih procesa u budućnosti.

Zasnovana naravno na znanju, sposobnosti, odgovornosti i stručnosti uz napuštanje dosadašnjeg političkog determinizma.

Destruktivni faktori

Privremena zaboravljenost migracijskih pritisaka prema Evropi i demografskih problema vezanih uz smrtnost, prirodni pad, depopulaciju i nedostatak odgovarajuće radne snage razvijenih i izrazito depopulacijskih evropskih zemalja biće kratkog vijeka, jer su upravo ratne i ovakve današnje virusne krize i najveći destruktivni faktori svake populacije, ma koliko ona bila medicinski, organizaciono, tehnološki i na svaki drugi način zaštićena i razvijena.

Prave refleksije virusne krize na demografske strukture još se ne vide u službenim statistikama, ali mogu da se pretpostave i projekcijski postave prema parcijalnim podacima o smrtnosti i povećanju broja nezaposlenih koji su nam već dostupni praktično za svaku zemlju.

Demografski poremećaji su očekivani, a državne intervencije će svakako biti potrebne u funkciji demografske revitalizacije i ukupnog razvoja.

Smanjivanjem radnih, proizvodnih, prodajnih i ostalih sličnih aktivnosti u kriznim vremenima kad prihodi, dobit i finansijske akumulacije nisu u očekivanim, planskim ili već naviknutim poslovodnim okvirima, rezultiraju velikim brojem otkaza.

Otkaz se pokazao kao najjednostavnija poslovna mjera i zapravo je negacija ključne važnosti ljudske populacije u svim delatnostima. Dijelom su otkazi radnog odnosa nužnost zbog nemogućnosti stvaranja potrebnih prihoda, ali dijelom su i posljedica smanjivanja profitnih trendova, neplaćanja za fizički izostanak s posla, nesposobnosti kriznog upravljanja i slično.

Nasuprot tome, zatvaranjem granica, zabranom putovanja i socijalnim razdvajanjem, neke druge djelatnosti koje nisu morale da zaustavljaju svoju aktivnost (građevinska npr. i slične), imaju istovremeno veliki problem održavanja funkcionalnog poslovanja upravo zbog nemogućnosti osiguravanja radne snage mobilnim ili migracijskim modelom.

Ublažavanje udara

Krizna otpuštanja radnika i njihov nedostatak u temeljnim delatnostima koje mogu i moraju da funkcionišu u svim okolnostima potvrđuju potrebu zakonskog definisanja radnih prava u kriznim vremenima i državne podsticajne intervencije primarno zasnovane na poreskim sistemu kao najvažnijem obrascu ublažavanja posljedica.

Državni model ublažavanja kriznog udara pritom ne bi smio da bude linearan jer je i potencijal reagovanja na krizu različit i konačno bi u kriznim vremenima trebalo da se sprovodi model usklađenosti s mogućnostima.

Višak radne snage

Dolaskom virusne krize postojeći obrazac osiguravanja radne snage jednostavno je prekinut, a veliki broj novih nezaposlenih zbog krize praktino mijenja uhodanu paradigmu. A nastavak slijedi po novim pravilima i pristupima.

Razmatranje nastavka i definisanje novih obrazaca zapošljavanja, podsticajnih mjera i migracijskih zakonitosti radne snage potvrđuju se i svrstavaju među prioritetna odlučivanja i postupanja.

To potvrđuju i posljedice krize upravo u Austriji i Njemačkoj zbog čega se nužno promijenila i projekcija potrebe za radnom snagom iz balkanskih zemalja.

Prema stručnim procjenama, virusna kriza će dovesti do najveće recesije u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata i porastu stope nezaposlenosti sa 0,7 na 5,8% kao i nefunkcionalnom tržištu rada zbog ograničenja kontakata.

Istovremeno je porast nezaposlenosti u Austriji zbog krize u relativnim odnosima prema ukupnoj zaposlenosti i prema broju stanovnika veći nego u Njemačkoj: Austrija ima porast nezaposlenosti u odnosu na prošlu godinu 58%, a Njemačka 19%.

Izvor: Sputnjik