“Razvoj svjetske pandemije koronavirusa nam u nekoj mjeri daje malo nesigurnosti u pogledu toga kakva će biti planirana dinamika, ali očekujemo da Elektroprivreda (EPCG) organizuje rad nezavisno od toga šta će se dešavati u narednom periodu vezano za pandemiju. Naša je procjena da do kraja godine možemo očekivati prve radove solarne elektrane”, kazala je Sekulić, prenosi Mina.

Ugovor predstavnika države i konzorcijuma, koji čine EPCG, finska kompanija Fortum i najveći Energy performance contracting (EPC) ugovarač u oblasti solarnih elektrana, indijski Sterling & Willson, za zakup zemljišta i gradnju solarne elektrane snage preko 250 megavata (MW) potpisan je krajem 2018. godine.

Sekulić je u Skupštini, odgovarajući na pitanja poslanika Demokratske partije socijalista (DPS), Luiđa Škrelje, podsjetila da je jedan od preduslova za početak izgradnje solarne elektrane na Briskoj gori bilo donošenje izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana Ulcinja, kako bi se, osim izgradnje samih solarnih polja, projektovala i izgradnja pripadajućih dalekovoda, trafostanica i pristupnih puteva.

“Na jednoj od ranijih sjednica Vlade donijet je dokument u vezi prostornog uređenja Opštine Ulcinj, koji nam daje mogućnosti da dalje pristupimo tom projektu”, objasnila je Sekulić.

Poslanicu Socijaldemokratske partije (SDP), Draginju Vuksanović Stanković, zanimalo je da li će i kada biti u potpunosti realizovan socijalni program na osnovu sporazuma koji su bivši radnici Željezare Nikšić potpisali sa predstavnicima Vlade krajem 2011. godine.

Ona je kazala da je grupi bivših radnika Željezare, koji su tokom stečaja otišli u penziju, ostao neuplaćen dio ili cijeli iznos doprinosa za beneficirani radni staž, što je, kako tvrdi, bila obaveza Vlade na osnovu sporazuma koji je potpisan sa predstavnicima sindikata.

“Naime, retroaktivno priznati staž je uplaćen samo dijelu radnika, što je i razlog zbog kojeg određeni broj njih posjeduje rješenje o penzionisanju privremenog karaktera. Zbog toga su njihove penzije značajno manje i dovedeni su u neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike kojima je uplata izvršena u potpunosti”, rekla je Vuksanovć Stanković.

Sekulić je odgovorila da je Vlada u aprilu 2011. godine usvojila program rješavanja problema viška zaposlenih u Željezari, Radventu i Tehnostilu, za one koji kroz proces stečaja ostanu bez posla.

Taj program je bio usaglašen sa sindikatima sva tri društva.

“Cilj programa bilo je ublažavanje socio-ekonomskih posljedica kod radnika koji su u postupku optimizacije broja zaposlenih u ta tri preduzeća ostali bez posla”, kazala je Sekulić.

Ona je poručila da socijalni program nije predviđao uplatu beneficiranog radnog staža, već se samo odnosio na visinu nadoknade.

“Beneficirani radni staž nije ulazio kao stavka u taj socijalni program, već je tada navedeno da će se preispitati mogućnost priznavanja beneficiranog radnog staža”, dodala je Sekulić.

Ona je objasnila da su kriterijumi za određivanje visine otporemnina bili usaglašeni sa sindikatima tri kolektiva i predviđali su otpremnine u rasponu od četiri hiljade do 25,5 hiljada EUR u zavisnosti od godina radnog staža, mogućnosti odlaska u penziju i stambenih potreba zaposlenih.

“Svi zaposleni iz Željezare, koji su se prijavili za regulisanje radno-pravnog statusa po socijalnom programu, ostvarili su to pravo”, zaključila je Sekulić.

Izvor: Mina