Ona objašnjava da je njena majka prvog jula iz Kliničkog centra prebačena u Gradsku bolnicu, gdje je ostavljena ispred bolnice da čeka na prijem.

“Snimljena su joj pluća i na snimku se vidi da je upala uhvatila oba plućna krila, ali kako piše u dokumentima, Covid-19 nije identifikovan. Oni joj u Kliničkom centru daju uput za Gradsku bolnicu, dovezu je i ostave”, priča ona, prenosi Nova.rs

Objašnjava da niko nije bio u njenoj pratnji kad je otišla u Klinički, pošto su Ruzmidini brat i sestra u bolnici, a snaja u izolaciji.

Majka joj se, kako navodi, u jednom trenutku javila telefonom i rekla da čeka na prijem.

“Mislila sam da čeka u nekoj čekaonici, ili negdje u bolnici. I kad sam je opet pozvala da vidim kako joj je u bolnici, ona mi kaže da još čeka i da joj nije dobro. U tom trenutku sam krenula prema bolnici, dok sam stigla ona je već bila polusvjesna, buncala je i ležala na travi, a prišla joj samo jedna žena da joj da malo vode”, prepričava Ruzmida ne krijući bijes i suze zbog onoga što je vidjela.

Kako je kasnije saznala, njenu majku su ostavili ispred Gradske bolnice da čeka satima. Pošto više nije mogla da stoji na nogama, nesrećna žena se samo srušila na travu i tako ležala na očigled zaposlenih u bolnici.

“Preko puta stoje ljudi i gledaju i ne prilaze. Nije ljudski ženu ostaviti tako napolju. Zar ne treba da je neko prihvati? Kako ljudi mogu da dozvole da se tako nešto desi ljudima? To što neko ima 80 godina, ne znači da nema pravo da se liječi i da živi. Kako možete da gledate ženu da leži na travi ispred bolnice i da joj ne priđete i ne pitate šta joj je? Nije ona sjela na travu kao na livadi, ona je bukvalno ležala polusvjesna”, pita se Ruzmida.

Kada je u Covid-19 bolnici pitala zašto nisu primili njenu majku, rečeno joj je da je sve puno i da nema mjesta.

“Samo mi je kratko rečeno da nema mjesta, kao i da je to Covid-19 bolnica, a da mojoj majci u dokumentima piše da joj nije identifikovan Covid-19. I tu ih ja pitam: Ko je nju ovde doveo? Ona nije došla sama i ima uput za vas. Na to nisam dobila odgovor”, ističe Ruzmida.

Njena majka nije taj dan primljena u Gradsku bolnicu, već tek sjutradan, a u međuvremenu je porodica vodila kući, pa u Narodni front, pošto je imala i obilna kvarenja, gdje su, kako navodi, ljekari bili krajnje profesionalni i primili je i zbrinuli bez problema.

“Ispred jedne bolnice da leži žena od 80 godina i da niko ne reaguje. Ne stavljam sve zdravstvene radnike u isti koš, nisu svi isti, ali ovima ovo treba da služi na čast. Valjda su položili neku zakletvu”, zaključuje gnevno Ruzmida.