I ne samo to, Milošević je organizovao i večeru na kojoj su se posluživali jastozi, volio je da maltretira sagovonike, ali je i razmenjivao viceve sa predsjednikom Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem.

Sve to dokumentovano je u spisima sa kojih je nedavno skinut pečat poverljivosti, a koji se tiču predsjedničkog mandata Bila Klintona. Mahom su slani Toniju Lejku, tadašnjem bivšem Klintonovom savjetniku za nacionalnu bezbjednost. Pisao ih je uglavnom Džon Kerik, saradnik Ričarda Holbruka koji je vodio pregovore u Dejtonu. U njima je ostalo zabilježeno da se, dok su Srbi oplakivali svoje najmilije stradale u ratu u Bosni i grcali pod ekonomskim sankcijama, Milošević nije odvajao od viskija.

"Prošle noći proveo sam bizarnih dva sata u našoj sobi sa mapama gledajući u istaknut detalj oko Goražda. Posle četiri viskija, Milošević je ponudio više od očekivanog za koridor ka Sarajevu. Manje od predloga Kontakt grupe, ali bolje od prethodne opcije. Reakcija Harisa (Silajdžića, prim. aut.) bila je oprezno pozitivna, a detalje sada pregledaju bošnjački eksperti za mape", stoji u izvještaju iz 17. novembra 1995, prenosi Blic.

Iste večeri Milošević je pozvao delegaciju SAD na luksuznu gozbu. Obećao je da će poslužiti jastoge.

Dejtonski sporazum 

"Milošević je pozvao delegaciju SAD na još jednu večeru. Spirou je obezbijedio jastoge (Kris Spirou, savjetnik srpske delegacije u Dejtonu, prim. aut.) Prihvatili smo. Neko i to mora da radi", zabilježeno je u dokumentima.

Kerik je, takođe, filigrantski precizno napravio i psihološki profil Miloševića.

"Čini se da Milošević uživa ovde u Dejtonu, ali izgleda da voli i da maltretira ljude. Ključno je suprostavljati mu se kada krene da napada, on poštuje i voli ljude koji djeluju čvrsto kao što se on čini. Uvek nas stavlja na ispite. Kako bismo ga pokrenuli, moramo da mu postavimo čvrste putokaze i da ih ne pomjeramo, osim ako ne znamo šta ćemo tačno da dobijemo zauzvrat", napisao je Kerik.

Na stolu su bile teške teme, granice, sankcije, što je i uticalo na raspoloženje. Bilo je uspona i padova, dana "kada Izetbegović nije htio da vidi ni Tuđmana ni Miloševića", a "Tuđman odbio sastanak sa Miloševićem". Posrednici iz SAD primijetili su, međutim, da je ponekad atmosfera bila dobra i to preko mjere pristojnosti.

"Pregovarači nastavljaju da razgovaraju, atmosfera se poboljšava. Pozitivan ton bio je očigledan tokom Talbotove sinoćne večere (Strob Talbot, zamjenik američkog državnog sekretara), kada su Milošević i Izetbegović pričali jedno drugom viceve na maternjem jeziku. Moguće je i da njih dvojica uživaju u društvu jedan drugog možda i previše", primijetio je Kerik u jednom od dokumenata.

Pregovori u Dejtonu trajali su od 1. do 21. novembra 1995. godine, a 14. decembra u Parizu je potpisan sporazum kojim je prekinut četvorogodišnji rat u Bosni. Bosna i Hercegovina je njime ustrojena kao država tri konstitutivna naroda i ostalih, i dva entiteta – Federacije BiH i Republike Srpske. Sporazumu su prethodili razgovori koji su se vodili u vazduhoplovnoj bazi "Rajt-Paterson" u Ohaju. Učesnicima nije bilo dozvoljeno da razgovaraju sa štampom kako bi se izbjeglo da delegacije same proglašavaju "pobjede" i "poraze".

Glavni učesnici su bili predsjednik Srbije Slobodan Milošević, predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. Predstavnici SAD bili su Voren M. Kristofer (državni sekretar 1993-1997), pregovarač Ričard Holbruk i general Vesli Klark. U srpskoj delegaciji sa Miloševićem su bili predsjednik Crne Gore Momir Bulatović, ministar spoljnih poslova SRJ Milan Milutinović, predsjednik skupštine RS Momčilo Krajišnik, potpredsjednik Srpske Nikola Koljević i ministar spoljni Aleksa Buha.