Zahvaljujući humanosti i požrtvovanosti medicinskog osoblja tokom 17 dana, koliko je bio na maksimalnim jedinicama kiseonika, on naglašava da je najsrećniji suprug, roditelj i đed jer se vraća nazad svojoj porodici. 

"Danas započinjem novi život", poručuje Šćepanović dok čeka otpusnu listu iz bolničke sobe u kovid bolnici Berane, centralnoj za sjeverni region, piše Pobjeda.

Kod kuće ga, ističe zadovoljno, čekaju supruga, sin, ćerka, snaha i unučad, koji su takođe bili pozitivni na koronu, ali nijesu imali tešku kliničku sliku kao on.

Otpusna lista

Navodeći da je prije nego je zaražen koronom bio potpuno zdrav, vitalni šezdesettrogodišnjak ističe da mu je od ove opake bolesti život bio ugrožen. 

"Ovo je ozbiljna stvar. Nijesam mogao do toaleta sam da odem, nijesam mogao da dišem, temperatura me lomila, 17 dana sam primao po dvije flaše kiseonika", kazao je profesor fizičkog vaspitanja, koji radi u specijanoj jedinici MUP-a u Bijelom Polju. 

Knežević i Šćepanović, foto: Pobjeda

Zahvaljujući požrtvovanosti medicinskog osoblja Opšte bolnice u Beranama, koje danonoćno pod zaštitnim kombinezonima daje i nadljudske napore u spašavanju pacijenata zaraženihm virusom korona, preživio je ovaj šezdesettrogodišnjak. 

"Doktorku Lidiju Kljajić nikad ranije nisam vidio, niti sam čuo za nju. A ona je čak i na dan kada je sinu slavila peti rođendan došla poslije podne, van radnog vremena, da vidi kako sam, kad mi je najteže bilo, kao i ostale pacijente. Ja sam u njoj vidio svoju sestru. Tako je i sa ostalim medicinskim sestrama i tehničarima. To mi je dalo snage da se izborim i preživim", kazao je Šćepanović, koji apeluje na sve da maksimalno poštuju mjere NKT-a, kako bi se što manji broj našao u teškoj situaciji kroz koju je on prošao.

Slušajući ove riječi zahvalnosti svog pacijenta, doktorica Lidija Kljajić, infektološkinja, kaže da je njoj i njenim kolegama najljepši trenutak kada završe otpusnu listu i pozdrave se sa pacijentom koji je izliječen od korona virusa. 

"Tada zaboravimo na 35 stepeni napolju, na zaštitni kombinezon u kojem budemo po šest sati. Zaboravimo i na one trenutke kada smo pred kolapsom, jer i mi smo ljudska bića koja imaju pravo da budu dehidrirana, da se onesvijeste. Sve to se zaboravi u momentu kad pacijentu kažemo da će ići kući". navodi Kljajić, koja od početka, tj. od 16. juna, brine o pacijentima u kovid centru u Beranama. 

Na maksimalnim koncentracijama kiseonika, ističe ona, bio je i pedeset petogodišnji pacijent iz Bjelog Polja (Blažo Knežević) koji je ležao u krevetu pored Šćepanovića, a koji je otpušten istog dana kada i on. 

"Imao je veoma tešku kliničku sliku. Sedam dana je bio na maksimalnim dozama kiseonika. Razmišljala sam o invazivnoj mehaničkoj ventilaciji, odnosno da ga priključimo na respirator. Međutim, zahvaljujući njegovoj strpljivosti i mojoj upornosti i pažnji medicinskih sestara i tehničara sve se nakon 28 dana liječenja završilo na najbolji mogući način. I on danas ide kući", objašnjava doktorka Lidija. 

Bunilo

I Blažo Knežević, kao i njegov sugrađanin Šćepanović, iskazuje ogromno zadovoljstvo bolničkom njegom koja mu je pružena u kovid bolnici u Beranama.

"Danonoćno, u svakom momentu su bili tu pored mene. To mi je pomoglo da preživim", kaže Knežević.

Kao i ostali pacijenti je razgovarala ekipa Pobjede u kovid bolnici u Beranama, ni ovaj pedeset petogodišnjak nije umio najjasnije da nam opiše stanje kroz koje je prošao boreći se sa virusom korona. 

"Teško je to opisati to. Nikad ranije nijesam doživio ništa slično. Nekakav osjećaj iznemoglosti, gubljenja fizičke snage, koncentracije... Teško vam ko to može opisati, jer ste danima u nekakvom bunilu, pod temperaturom", priča Knežević, iskazujući ogromno zadovoljstvo što se vraća svojima kod kuće.

Njegovom lošem stanju doprinijelo je to što je već imao propratnih bolesti.

"Radim u trgovini, bilo je teško sačuvati se od virusa. Ljudi slabo nose maske, to je i dovelo do ovog haosa u kome smo se našli. Ljudi, čuvajmo i sebe i druge, koliko budemo disciplinovani, tako ćemo i proći. Nijeste svjesni kakva je ovo bolest", poručuje Knežević. 

I trideset jednogodišnji pacijent iz Berana, koji je imao malo težu kliničku sliku, kaže da nije mnogo mario da će se zaraziti virusom korona. 

"Poslije ovoga što sam prošao vidio sam da korona nije šala. Svi treba da vode računa maksimalno da se ne zaraze, zbog sebe, svojih porodica i svih ostalih. Ne znam kako to da opišem, kao neko stanje velike malaksalosti, nekakve nesigurnosti i straha, bunovno stanje zbog visoke temperature, teško disanje. Bilo mi je neprijatno zbog pomisli da sam druge zarazio, ali srećom nijesam nikoga", priča mladić iz Berana.

Borba za život

Provodeći ekipu Pobjede pod punom zaštitom odjeljenjima beranskog kovid centra, doktorka Kljajić na odjeljenju Intezivne njege pokazuje pacijenta koji je priključen na tzv. hudelu, neinvazivna metoda (popularno nazvan šator). Gledajući srednjovječnog čovjeka kako se muči dok mašina u kratkim dahovima upumpava kiseonik u njegova pluća, u glavi jedino odzvanjaju hiljadu puta ponovljeni apeli stručnjaka koji mole građane širom naše zemlje da se pridržavaju mjera Instituta za javno zdravlje, da nose maske i drži fizičku distancu, kako bi se što manji broj ljudi našao u ovako teškoj situaciji. Pored su još dva srednjovječna čovjeka koji, navodi doktorka, već 15 dana primaju pune jedinice kiseonika. 

"Sa težom kliničkom slikom su uglavnom pacijenti sa komorbiditetima. Imamo 11 životno ugroženih pacijenata. Uglavnom imaju dijabetes, visok krvni pritisak... Najveći broj je gojaznih, uz to idu ove ostale bolesti, to nam je pokazatelj da će biti zahtjevnije liječenje i ozbiljnija borba sa koronom", objašnjava Kljajić. 

Doktorka Snežana Radovanić, internistkinja, jedna od četvoro dežurnih ljekara, naglašava da su medicinski tehničari i sestre najvažnija karika između pacijenta i ljekara.

"Oni su ti koji su po šest sati u kombinezonima non-stop unutra i koji prvi prepoznaju kada se pogorša stanje nekom od pacijenata. Šćepanović je živ zahvaljujući odgovornoj sestri koja me pravovremeno pozvala da se obučem i uđem kod njega. I pet minuta zna biti predugo, kada je u pitanju spašavanje života", objašnjava Radovanić. 

Dočekujući drugu smjenu koja uprkos teškom poslu koji ih čeka dolazi raspoložena, glavna sestra sa infektivnog odjeljenja Dijana Čukić ističući profesionalan pristup naglašava da u njihovim redovima nema zaraženih tehičara. 

"Kao što vidite, dolaze nasmijani na posao, uprkos teškoj situaciji. Tako lakše izlazimo na kraj u borbi sa koronom", kaže Čukić i dodaje da često primijeti kod svojih kolega i suze koje kriju pod zaštitnim maskama kada izgube nekog pacijenta. 

I medicinska sestra Adelina Dašić (intezivna njega) jedna je od onih koji svakodnevno odrade smjenu od 12 sati, od čega šest sati pod zaštitnim odijelom unutar kovid bolnice.

"Naporno je, vruće je pod zaštitnim odijelom. Šalimo se, to nam olakšava posao, moramo tako. Kod kuće ne znaju kako nam je ovdje, ne opterećujemo ih", kaže Dašić. 

Kapaciteti

Doktor Milovan Živković, infektolog, ističe da se u Opštoj bolnici Berane trenutno liječi najviše kovid pozitivnih bolesnika u Crnoj Gori. Navodeći da oni imaju težu kliničku sliku nego pacijenti u ostalim opštinama, on objašnjava da se u regionalnom kovid centru za sjever, pored Berana liječe i pacijenti iz Rožaja, Plava, Andrijevice, Gusinja, Petnjice, ali i Bijelog Polja i Mojkovca, koje inače ne pipadaju regionalnoj bolici u Beranama. 

"Na sjeveru je epidemija prije počela, mijenjala se struktura oboljelih po opštinama. U početku su bili teški bolesnici iz Rožaja. Sad u Rožajama imamo više oporavljenih, nego aktivno bolesnih. Trenutno je ekspanzija pacijenata iz Bijelog Polja", navodi Živković, uz napomenu da je u pitanju teritorijalno veća površina, mnogo veća nego što pripada ostalim kovid bolnicama. 

U beranskom kovid centru za sada rade isključivo sa ljekarskim i srednjim medicinskim kadrom iz Opšte bolnice Berane. 

"Svako jutro u vizitu idu dva infektologa i jedan internista, po potrebi angažujemo i anesteziologa. Od sedam do 13 časova tu je svakog dana po šest medicinskih sestara, od 13 do 19 (kad je dijeljenje terapije manje) rade četiri sestre, od 19 do jedan sat opet šest medicinskih sestara i od jedan do sedam ujutru, kad je neki smiraj rade četiri medicinske sestre. To je za sada dovoljno. Ni opreme nam ne fali", poručuje Živković, uz napomenu da je dio osoblja prošao obuku za korišćenje opreme u Kliničkom centru Crne Gore, nakon čega su obučavali kolege u Beranama. 

Navodeći prije tri dana da su imali 64 pacijenta, a da su ranije imali i po 70, on kaže da im je pored trenutnih kapaciteta na raspolaganju i ginekološko odjeljenje za prijem novih oboljelih. 

"To bi zahtijevalo i angažovanje još ljekara i tehničara", poručuje Živković, uz napomenu da ni kod njih kao, ali i nigdje u svijetu kapaciteti nijesu neograničeni.

U kovid bolnici u Beranama, navodi on, dominiraju pacijenti stariji od 55 godina.

"Oni imaju i najtežu kliničku sliku, jer su to pacijenti koji imaju neke komorbiditete. Mlađi ljudi nam, srećom nijesu umirali, ali imamo bolesnika koji je imao dosta ozbiljnu kliničku sliku, a rođen je 1986. godine", ističe doktor Živković i dodaje da imaju 10 bolesnika sa teškom kliničkom slikom, od kojih su četiri bolesnika na slep ventilaciji, popularno nazvanoj šatori. 

Opšta bolnica u Beranama, navodi doktor, raspolaže sa 14 respiratora.

"Oni su zadnja karika, a šansa za skidanje sa njih je manja od 50 odsto", zaključuje infektolog iz kovid centra za sjeverni region. 

Spašavanje života tridesettrogodišnjaka

Da kovid-19 može ugroziti život i mladim ljudima, potvrđuje tridesettrogodišnji Bjelopoljac Bojan Šćepanović, jedan od najmlađih pacijenata u kovid bolnici u Beranama. 

"Ne snašlo ovo ni najvećeg krvnika. U životu nikad nijesam doživio ovako teško zdravstveno stanje. Deset dana sam kod kuće primao infuzije i ljekove. Kad nije moglo dalje, doveli su me ovdje. Zbog ozbiljnosti situacije htjeli su da me šalju za Podgoricu. Deset dana sam imao temperaturu. Nijesam mogao da ustanem iz kreveta. Imao sam gušenje, kolaps, borili su mi se za život. I dalje primam kiseonik", priča Šćepanović promuklim, jedva čujnim glasom pod maskom.

Napominjući da nije bio bolestan prije nego se zarazio koronom, ovaj trideset trogodišnjak ističe da je najteže bilo izboriti se sa strahom i pomisli da će njegov osmogodišnji sin ostati bez oca. 

Nakon napornog dana ne ostaje snage za razgovor sa kćerkom

O težini posla osoblja u kovid bolnici u Beranama dovoljno govore crvena udubljenja na znojavom licu medicinske sestre Ivane Mirčić, kada je poslije šest sati provedenih u zaštitnom kombinezonu na infektivnom odjeljenju, skinula zaštitne naočare. 

"Prvi talas se ne može porediti sa ovim, sada je puno teže. Molim Boga da ne bude trećeg talasa",  kaže Mirčić. 

Od napornog radnog dana koji joj traje po 12 sati, ovoj samohranoj majci teže pada to što kad dođe kući nema snage za razgovor sa jedanaestogodišnjom kćerkom. 

"Kad se vratim kući s posla, ćerka me pita zašto sam uvijek nervozna i zašto ne može ništa da me pita. Ali, ja tad niti mogu da jedem, ni da spavam, a najmanje da pričam, a njoj tada najviše trebam", kaže Mirčić.

Napominjući da joj njeni otac i majka čuvaju ćerku dok je na poslu, sestra Ivana naglašava: ,,Samo da nam budu zdravi babe i đedovi, koji nam paze đecu, pa ćemo lako za ostalo“. 

Ugrožene i cijele porodice 

Opisujući teške sudbine izazvane virusom korona, doktorka Lidija Kljajić navodi da imaju na intezivnoj njezi šezdesetogodišnjeg pacijenta iz Bijelog Polja, kojemu su od korone umrli brat i majka. 

"Taj pacijent ima tešku kliničku sliku, na makismalnim dozama je kiseonika. Ležao je u sobi prekoputa majčine, ovdje kod nas. Slušao je kako ga ona doziva, u danima dok je primala po 16 litara kiseonika. Pitao je za nju. Kad sam mu javila da mu je umrla, stanje mu se naglo pogoršalo", priča Kljajić. 

Lidija Kljajić. foto: Pobjeda

Podsjetivši da je prije dvadesetak dana u bjelopoljskoj bolnici od korone umro brat ovog pacijenta, doktorka Lidija, ističe da mu supruga leži u sobi prekoputa njegove, rođena sestra u donjem bloku, a da mu je i brat zaražen i da je u Bijelom Polju na kućnom liječenju. 

Živković: Prvi talas je bio vježba, ovo sad je rat protiv korone

Doktor Milovan Živković ističe da je sreća u nesreći to što u prvom talasu korona virusa nije bilo ovako veliki broj zaraženih kao sada. 

"Prvi talas je bio vježba, ovo sad je rat protiv korone. U prvom talasu smo imali sedam-osam oboljelih. U okruženju je bilo 15 oboljelih. Mi to danas pregledamo u toku jednog dana. Ne daj bože da se ovakav obim polsa desio u prvom talasu. Mislim da ni ljekari ni medicinsko osoblje nijesu bili spremni da se uhvate u koštac u prvom talasu",poručuje Živković, uz pojašnjenje da je ovaj virus bio novina za sve. 

Oko 80 odsto Beranaca ne nosi zaštitne maske

Na pitanje kako komentariše to što većina Beranaca na javnim mjestima ne nosi zaštitne maske, doktor Milovan Živković, infektolog smatra da se to može riješiti jedino kaznenom politikom. 

"Nema odgovornog ponašanja. Kad prođete korzom vidite da 80 odsto ljudi ne nosi zaštitnu masku. To može da nam se obije o glavu. Nijesam za nepopularnu kaznenu politiku, ali naš narod dok ne osjeti po džepu neće se promijeniti. Niko nema pravo da ugrožava nečije zdravlje i život", poručuje Živković, uz napomenu da je njegov lični stav da nije dobro što je omogućen rad kafićima.

Pobjeda .me