Mitropolit je poželio svima dobrodošlicu na sedmi ”Trg od ćirilice”, osvrnuvši se prije svega na Zakonopravilu Svetog Save iz koga izviru svi zakoni našeg naroda.

”Sjećamo se stodevedesetogodišnjice Svetog Petra Cetinjskoga, sedamdesetogodišnjice upokojenja velikog Patrijarha ispovjednika Gavrila Dožića”, rekao je Vladika i najavio štampanje memoara Patrijarha Gavrila Dožiće, koji će biti promovisani u Morači u okviru ”Trga od ćirilice”. Napomenuo je i godišnjicu upokojenja Mitropolita Mitrofana Bana, te stogodišnjicu obnove pećke Patrijaršije 1920, a koja je potvrđena i priznata Tomosom 1922. u cijelom svijetu.

Amfilohije je naglasio da je ovaj jubilej naročito bitan za Crnu Goru gdje se pojavila struja neznavenih ljudi koji hoće da stvaraju neku svoju crkvu, kao da Crkva na ovim prostorima ne postoji već 800 godina.

”Dakle obilježavamo i taj veoma značajan datum osamstogodišnjice postojanja ovakve Mitropolije, koja je sve vrijeme bila u jedinstvu sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom, sa Pećkom Patrijaršijom, sa malim prekidima kada je ukinuta Pećka Patrijaršija 1766. godine, onda je jedina eparhija Pećke Patrijaršije koja je ostala neukinuta, jeste upravo Mitropolija crnogorska, koja je sačuvala autokefalnost Pećke Patrijaršije, da bi ona 1918. bila prva koja je pozvala na vaspostavljenje te jedinstvene Pećke Patrijaršije, a predsjednik tog Sabora je upravo i bio Mitropolit crnogorsko-primorski Mitrofan Ban”, rekao je Amfilohije.

On je rekao da je jedna od najbitnijih ličnosti za Herceg Novi i za cijelu Crnu Goru, i za našu Crkvu uopšte, koji je najveći Episkop svetosavske Crkve posle Svetog Save, svakako Sveti Petar Cetinjski. Amfilohije se osvrnuo na njegova djela, a naročito poslanice i pisma koja su veoma značajna. Posebno je istakao pisma Karađorđu koje je pisao baš u Herceg Novom, u kojima blagosilja Karađorđa i oslobođenje Srbije. Takođe je naglasio da je sveti Petar preko Crkve stvarao samostalnu Crnu Goru.

”Rekao bih da ovi sada koji stvaraju ovu novu Crnu Goru, koja nije više ni Crna Gora nego Montenegro, i oni znaju da nema Crne Gore bez Crkve, pa pošto nemaju snage niti razuma niti savjesti da se vrate, kao što su se mnogi vratili, oni misle da stvore svoju crkvu. Bezumlje kakvoga nema u Evropi, da sekularna i ateistička vlast stvara svoju crkvu”, rekao je Amfilohije i dodao da oni ne znaju ni šta je Crkva ni kakon se stvara, da Crkva treba prvo da bude Božija, da živi i da priziva na življenje po vjeri koju je Sveti Sava opisao u svojoj besjedi.

”To je Crkva koja ovdje postoji i nije prestala da postoji, iako oni tvrde da je prestala da postoji 1918. kad je Crna Gora prestala da bude nezavisna država, međutim, Crna Gora jeste prestala da bude nezavisna ugradivši sebe u novu međunarodno priznatu državu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca”, rekao je i naglasio da ona nije nestala, a naročito Crkva, koja je po svom ustrojstvu i svemu ostala kakva je bila, a sve njeno monaštvo, sveštenstvo, vjerni narod i Kralj Nikola, bili su srećni zbog obnavljanja Pećke Patrijaršije. Podsjetio je da je Kralj Nikola imao samo jednu zamjerku, a to je zašto sjedište nije u Peći, već u Sremskim Karlovcima.

Amfilohije je takođe rekao svako ko zna šta je Crkva, zna da je Crkva nezavisna od zla, od mržnje, od nepravde, a po svojoj prirodi svaka Episkopija ima svoga Episkopa, svoju glavu. Naglasio je takođe važnost okupljanja upravo u Njegoševoj školi, gdje je Vladika Rade učio ćirilicu, sticao svoja prva znanja, a pred smrt napisao da se nadanje naše zakopalo u Kosovo u jednu grobnicu.

”Nadanje, a ne beznađe. Kosovska grobnica je nastavak živonosnog groba Hristovoga, kao što je grob Cara Lazara nastavak groba Arhiđakona Stefana koga danas proslavljamo”, rekao je i dodao da je kosovski zavjet nastavak Novog zavjeta, te da na tome trebamo da gradimo budućnost, a to je Vladika Rade ovdje naučio. ”Čitava istorija je istorija stradanja i istorija vaskrsenja, što nam svjedoči i ova škola, koja je bila ugašena, a sada iz ove škole odjekuje ovo naše sabranje u čitavom svijetu”, rekao je i napomenuo da će tako i Njegoševa crkva na Lovćenu vaskrsnuti.

”Rušeći crkvu na Lovćenu, skrnaveći Njegošev grob i njegovo zavještanje, Crna Gora je, oburdavajući lovćensku crkvu, i sama oburdana”, naglsio je i napomenuo da širom svijeta niču crkve po uzoru na lovćensku, a i najavio podizanje takve crkve Patrijarhu Gavrilu Dožiću.

”Sagradićemo crkvu Patrijarhu Gavrilu, nema sumnje, kao što ćemo ako Bog da obnoviti manastir Svetih Arhangela. sada je na ovoj vlasti da ih Bog urazumi i da dozvole obnovu koju mi tražimo 20 godina”, naglasio je i rekao da je uloga crkve da gradi i obnavlja i svetinje i ljude, njihove duše.

Amfilohije se osvrnuo na optužbe da on ne poštuje vlast, rekavši da to nije tačno, da Crkva poštuje vlast, ali da ne poštuje odluku svakog vlastodršca, a da se vlastodršci, pojedinci ne mogu poistovećivati sa vlašću i državom: ”Ne mogu vlastodršci sebe poistovjećivati sa državom Crnom Gorom, a to je ono što se sad događa.”

Naglasio je da oni nisu država, kao što ni on nije Crkva: ”Crkva je ovaj narod, sveštenstvo, a država je Sveti Petar Cetinjski, Sveti Petar Lovćenski Tajnovidac, Kralj Nikola, i ovaj narod.”

Takođe je podsjetio da ničija nije do zore gorjela, pa neće ni ovih koji su sada na vlasti i izrazio nadu da će i oni skoro proći ili da će ih Gospod urazumiti. ”Daj Bože da je vječna Crna gora koja se temelji na vječnim načelima”, naglasio je.

Osvrnuo se na  zakon i rekao: ”Daj Bože da njih na vlasti Gospod urazumi i da promjene pamet i da taj bezbožni i bezakoni zakon koji su nametnuli Crnoj Gori, ili da promjene ili neka njih kao bezakonike Crna Gora skloni.”

”Ova Njegoševa škola ponovo počinje da radi, evo ove godine iz nje i preko nje otvaramo ovaj sedmi Trg od ćirilice”, rekao je Vladika, podsjetivši još jednom na značajne ličnosti i jubileje koji se obilježavaju.

Mitropolit je izrazio nadu da će ovogodišnja manifestacija uroditi bogatim plodovima, kao djela velikana koji se na njoj obilježavaju.

Večeras u bašti Muzeja u 21 čas, biće održano poetsko veče Čekaj me, ja ću sigurno doći u kojem će učestvovati Vinka Perišić Šarenac, Višnja Kosović, Milun Đurđevac, Branka Denda, Ksenija Matović, Snežana Vukićević Čvoro, Uroš Vulinović i Olivera Doklestić.