Davno potisnuto sjećanje, anomalije, pamćenja ili posljedice reinkarnacije samo su neke od teorija koje pokušavaju objasniti fenomen deja vu.
Okidač može biti bilo šta. Zvuk koji čujete, miris koji osjetite, osoba koju ugledate kako vam ulicom dolazi u susret. Odjednom imate osjećaj da znate što će se sljedeće dogoditi, kao da ste tu situaciju već proživjeli. Gotovo 80 odsto ljudi doživjelo je bar jednom u životu fenomen nazvan deja vu, na francuskom "već viđeno".
Frojdovski teoretičari pretpostavljaju da je deja vu potisnuto sjećanje iz djetinjstva koje u sličnim okolnostima ego podsjeća na prošlost.
Kognitivni psiholozi upotpunjuju priču i tvrde da je riječ o davno zaboravljenim dijelovima memorije koji su u pravilu ugodni. Na primjer, miris pečenog hljeba odraslog čovjeka može vratiti u prošlost.
Međutim, naučnici nisu dosad eksperimentalno dokazali nijednu hipotezu. Najprihvaćenije objašnjenje deja vua danas je da je riječ o anomaliji pamćenja zbog koje nam se pogrešno čini da ponovno proživljavamo dotičnu situaciju.
Ipak, nijedna teorija ne objašnjava kako je moguće da proživljavamo situaciju već viđenog, znajući šta će se dogoditi.
Ta je činjenica većini ljudi upravo i najneugodnija - istovremeno biti svjestan da ne možemo znati šta će, na primjer, naš sagovornik iduće reći, a ipak čuti kako su izgovorene upravo one riječi koje smo i očekivali.
Parapsihologija povezuje deja vu s reinkarnacijom. Prije nego što se inkarniramo, mi biramo uslove svog idućeg života. Iako to zaboravljamo, povremeno se ipak prisjećamo. Upravo to je deja vu.
Jamais vu (nikad viđen): Smatra se suprotnim fenomenom od deja vua. Kod jamais vua osoba ne prepoznaje situaciju koja bi joj prema svim objektivnim mjerilima trebalo da bude poznata. Osoba u tom trenutku ne prepoznaje riječ, sagovornika ili mjesto s kojima je inače upoznata. Fenomen jamias vua povezuje se i s nekim tipovima amnezije i epilepsije.
Deja entendu (nekad čuo): U doslovnom prevodu označava "ono što smo već čuli". Pri proživljavanju iskustva deja entendua osoba je sigurna da je već čula ono o čemu se govori iako često ne zna opisati detalje situacije u kojima je to čula. Kao i kod deja vua, ne može se dokazati o čemu je zapravo riječ. Ne postoji opšteprihvaćeno naučno objašnjenje fenomena.
Presque vu (gotovo viđen): Najsličniji je osjećaju kad nam je neka riječ "na vrhu jezika". Iako se ne možemo sjetiti u tom trenutku, čini nam se kao da ćemo doživjeti otkrivenje. Naravno, otkrivenje ne doživljavamo iako nam izgleda kao da smo na rubu spoznavanja nečeg izuzetno važnog. Iskustvo presque vua može biti zbunjujuće, kao i dezorijentirajuće.
Deja vecu (već proživljen): Deja vu najčešće svodimo na deja vecu. Kad se sjećamo nekog sa preciznom detaljnošću, do toga da prepoznajemo zvukove i mirise, doživljavamo deja vecu. Gotovo uvijek prati ga misao da znamo što će se iduće dogoditi. Kod ovih je fenomena riječ o svakodnevnim događajima, koji nam se iz nekog razloga urežu u pamćenje.
Deja senti (već osjećan): Ovaj se tip fenomena bazira na osjećajima. Deja senti je mentalni proces u kojem nam se čini da smo nešto slično već osjetili. Pruža trenutno zadovoljstvo, kao da nam se ostvarilo nešto o čemu dugo maštamo. Deja senti je uvijek kratkotrajno iskustvo i nakon nekoliko trenutaka nećemo se više ni sjećati da se dogodilo.
Deja visite (već posjećen): Pojavljuje se rijetko, a označava prepoznavanje i snalaženje u mjestu u kojem nikada nismo bili. Upravo i to znači u doslovnom smislu - već posjećeno. Pokušaji objašnjenja ovog fenomena temelje se na ideji da nam to mjesto i nije posve nepoznato. Moguće je da smo nekad pročitali nešto o tome mjestu i da nam je to ostalo u podsvijesti.
Izvor (Nezavisne novine)
