On je podsjetio da su istraživanja i analize upućivali na tijesnu pobjedu Demokratske partije socijalista (DPS) i njenih saveznika, ili na odlučujući glas Socijaldemokratske partije.

"Međutim, DPS je doživio unutrašnji fijasko, izgubio je oko 15 hiljada svojih dojučerašnjih interesnih birača koji su slijedili glas velikosrpskih episkopija i presudno doprinijeli da koalicija Demokratskog fronta (DF), Socijalističke narodne partije i sitnih grupa osvoji 33 odsto biračkog tijela“, naveo je Bojović.

Istovremeno, kako je kazao, rezultati izbora ukazuju na dominaciju državotvornog biračkog tijela, i to ne manju od referendumskog ishoda.

"Međutim, ovoga puta imamo izopačenu situaciju gdje je jedna postreferendumska, programski državotvorna, prozapadna i reformistička partija, URA, odlučila da sa okorelim protivnicima crnogorske državnosti i dokazanim lojalistima Srbije i Rusije sastavi novu vladu“, kazao je Bojović.

Prema njegovim riječima, to se dogodilo „samo zato što je mržnja prema Đukanovićevom kleptokratskom DPS-u jača od odvratnosti prema velikosrpskom i šovinističkom DF-u“.

"Tako da je Crna Gora, zahvaljujući zavjereničkim, pobrkanim, frustriranim i naivnim politikama upala u crnu političku rupu“, smatra Bojović.

Kako je naveo, sada imamo pirove pobjednike i poražene nadomak pobjede.

"Građani će se suočiti sa naporima Brisela da uspostavi kakvo-takvo starateljstvo nad državom, i istovremenim naporima Beograda i Moskve da obesmisle državu i politički marginalizuju crnogorski narod“, ocijenio je Bojović.

Pritom će, smatra on, NATO Crnu Goru do daljnjeg tretirati kao “sumnjivo lice” u atlantskom savezu.

"Time ovo postaje zemlja u kojoj će biti gore nego što je bilo do sada“, kazao je Bojović.

Kontarišući politički profil pobjedničkih koalicija, on je rekao da će očekivana buduća vlada svoje uporište imati u do sada neviđenoj političkoj papazjaniji.

Za istim stolom će, kako je naveo, biti klerikalizovani velikosrbi opijeni četničkom mitomanijom, nominalni ljevičari koji strepe od srpskih terenskih popova, populistički zanesenjaci i lakomisleni građanski reformisti.

"Iza svih njih stajaće u istoj takvoj zbrci – Amfilohijeva vidljiva ruka, mutni biznismeni, medijski tajkuni, srpski i ruski obavještajci, zapadne vlade i njihove ambasade. I sve to treba da predvode jedan zalutali i dva odlutala lidera“, kazao je Bojović.

On je rekao da očekuje da u bliskom vremenu "gledamo političko lutkarsko pozorište, nestabilnu vlast sa ekspertskom parodijom, bespravno uznesenu Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC), DPS-ove prebjege i ozloglašene branitelje režima koji su presudno doprinijeli diskreditaciji države i gubitku vlasti“.

"Kao i jalovu i dezorijentisanu politiku preostalih suverenističkih snaga i kalkulisanje stranaka manjinskih naroda, i zbunjena lica onih građana koji će zbog svog glasanja “samo protiv ovih” i da “sačuvamo naše svetinje za tuđe popove i interese” na kraju dobiti jedno krupno ništa”, dodao je Bojović.

Prema njegovim riječima, sve to je Crna Gora zaslužila.

"Osim one manjine koja je ostala dosljedna suverenoj, građanskoj i prosvijećenoj Crnoj Gori i kada je najteže bilo, i koja nikada nije bila motivisana ličnim interesima i namještenjima“.

Na pitanje šta za Crnu Goru znači promjena vlasti nakon 30 godina, Bojović je odgovorio da površno gledano djeluje ohrabrujuće, ali da suštinski znači promjenu nagore.

Ne radi se, kako je naveo, o demokratskoj promjeni vlasti iza koje stoje posvećene lijevo-liberalne i sekularne snage čiji je cilj prosvetiteljski preobražaj društva i dubinska reformu države, niti o snagama kojima je stalo do multietničke i multivjerske harmonije, a još manje do Crnogoraca i njihovog identiteta bez kojih nema savremene ni buduće Crne Gore.

"Naprosto, na izborima su, zahvaljujući “zelenoj” pameti URA-e, prevagu odnijele političke snage koje simbolišu kontinuitet služenja najmračnijoj beogradskoj politici koja je ubila Jugoslaviju, iskasapila Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, i od Srbije stvorila balkansko strašilo“, smatra Bojović.

I tu je, kako je kazao, potpuno svejedno što je neko umislio da se sve vrti oko usporenih evropskih integracija, nepravde i nejednakosti, ekonomije kratkog daha ili kriminalnog i korupcionaškog nasljeđa dugotrajne vladavine DPSa.

"Zaboravljajući pritom da je sve to u konačnom niklo iz one otrovne bašte čiji su politički izdanci sada u prilici da daju još jedan doprinos crnogorskoj samodestrukciji. I da ponovo izgubimo godine u rvanju sa razarajućim velikosrpskim i inferiornim politikama“, dodao je Bojović.

On smatra da Crnoj Gori nije bila potrebna ovakva promjena vlasti, već „promjena politike koja bi neutralizovala DPS, eliminisala njegove diskreditovane kadrove i islužene veterane i podstakla radikalne reforme, što bi u konačnom postupno ojačalo sve progresivne djelove crnogorskog društva“.

"Takvu politiku, uz podršku vanpartijske javnosti i Brisela, mogla je podstaći koalicija SDP-a, URA-e, Socijaldemokrata i manjinskih stranaka kao reformskog jezgra, i DPSa koji bi bio prinuđen na ustupke i povlačenje“, kazao je Bojović.

Upitan kako komentariše Sporazum koji su potpisali lideri tri pobjedničke koalicije i da li je njime otklonjena bojazan koja se javila u suverenističkom dijelu javnosti, on je rekao da je taj dokument pravno besmislen i politički deklarativan, sa jasnom propagandnom funkcijom.

"Nikakav politički tekst ne može promijeniti prirodu i ograničenja nove parlamentarne većine, kao i činjenicu da jedan takav maskenbal ne može proći kod državotvorne javnosti“, smatra Bojović.

Na pitanje kako bi, po njegovom mišljenju, trebalo ubuduće da djeluju državotvorne stranke, on je odgovorio da je ovo kraj jedne političke epohe, i da su ključne stranke koje su obnovile crnogorsku nezavisnost potrošile svoj dosadašnji legitimitet.

"Dopustile su da se naruše izvorne referendumske ideje, nijesu stvorili državu po mjeri ubjedljive većine građana, bez obzira na zavjeru iz susjedstva i otrovnu ulogu SPC-a, dok su suverenistički lideri iscrpili svoje domete“, dodao je Bojović.

Kako je naveo, DPS, koliko god se mijenjao, nije shvatio da mora da se oslobodi politike 90-ih, njenih nosilaca, kao i korupcionaških i klijentelističkih krugova koji su ga gušili, dok je SDP sebi dopustio da utone u vlast, zaboravi sopstvenu ideologiju, na kraju i da se pocijepa.

"Zato sam uvjeren da nikakvog smisla više nemaju bilo kakve stranačke popravke, očuvanje potrošenih ili diskreditovanih kadrova, politički šminkeraj ili nastavak razdrobljenog djelovanja nominalno socijaldemokratskih stranaka - DPS-a, SD-a i SDP-a“, kazao je Bojović.

Državotvornoj javnosti su, smatra on, potrebni hrabri, odlučni i požrtvovani politički potezi koji će u što skorijem vremenu dovesti do pobjedničkog crnogorskog, reformatorskog i evroatlantskog odgovora.

To, kako je pojasnio, podrazumijeva ubrzano ujedinjenje te tri partije pod najčistijim i međunarodno afirmisanim nazivom (SDP), čime bi se simbolički i DPS oslobodio od svoje prošlosti, kao i istovremeno povlačenje svih sadašnjih partijskih lidera.

"To znači da i (Milo) Đukanović mora da ode i napusti stranačku funkciju. Pritom, novog lidera treba izabrati iz vanstranačke javnosti“, kazao je Bojović.

Prema njegovim riječima, takva integralistička i ljevičarska partija treba jasno da se profiliše kao autentična socijaldemokratska politička snaga okrenuta većini zabrinutih i običnih ljudi i njihovim problemima, ubrzanom priključenju Evropskoj uniji i raskidu sa svim dosadašnjim anomalijama.

Takva partija, smatra Bojović, treba da bude snažan inspirator i podržavalac reformi i vladavine zakona u svim javnim politikama, i da otvori vrata svima koji su se razumljivo distancirali i razočarali u suverenističke stranke, prije svega crnogorskoj patriotskoj mladosti.

"Takva partija treba da povrati nadu u neupitnost evropske, građanske i sekularne države. Takva partija bi bila odlučna prepreka klero-nacionalizmu, i danom osnivanja imala iza sebe ne manje od 40 odsto birača i ubrzo bi postala sidro revitalizovane crnogorske politike“, istakao je Bojović.

On je rekao da nema dileme da bi takva integracija državotvornih partija bila podržana od ubjedljive većine suverenista koji su siti feudalizirane i već viđene politike i dijela diskreditovanih suverenističkih političara, njihovih finansijskih afera, bahaćenja njihovih familija i njihovih klijentelističkih šema.

"Na sadašnjim liderima je samo to da se ne igraju sa sudbinom Crne Gore i ne budu prepreka obnovi reformatorske i državotvorne politike u kojoj ne smije biti mjesta za one s pokličom - u ime domovine za svoju korist”, zaključio je Bojović.

Mina