Na kraju univerzuma postoji supermasivni usisivač
Tamni tok univerzuma

Tamni tok univerzuma

Na kraju univerzuma postoji supermasivni usisivač

Kao ljudi, imamo tendenciju da mislimo da imamo prilično dobru ideju o tome šta je univerzum. Živimo na maloj plavoj planeti koja orbitira oko zvijezde u univerzumu koji se beskrajno širi. Međutim, posljednjih godina naučnici su počeli da primjećuju određene stvari koje su pomalo van onoga kako smo zamišljali strukturu univerzuma

Bez obzira na to koliko daleko odemo, uvijek ćemo se osjećati kao kod kuće, zato što je univerzum svuda praktično isti. 

Zbog ovoga, smatra se da se zakoni fizike ne mijenjaju i da ono što pronađemo u našem komšiluku može da se primijeni za bilo koji drugi kutak svemira.

Ova homogena teorija nazvana je Kopernikov princip, i u pitanju je aksiom oko kog je naše cjelokupno znanje o univerzumu sagrađeno, i sasvim je moguće da je potpuno pogrešan.

Posljednjih godina naučnici su počeli da primjećuju određene stvari koje su pomalo van onoga kako smo zamišljali strukturu univerzuma.

Analiziranjem svjetla iz udaljenih galaksija, oni su bili u stanju da odrede relativnu brzinu i pravac u kom su se ti objekti kretali. Ono što je čudno jeste da umjesto da se lete jedan pored drugog kao većina stvari u galaksiji, neki od ovih udaljenih galaktičkih klastera izgledali su kao da su uhvaćenu u određenu struju ubrzavajući do nevjerovatnih brzina (skoro 3 miliona kilometara na sat) uz određenu putanju.

Naučnici su ovaj fenomen nazvali „tamnim tokom“ zato što, iskreno, nisu znali šta izaziva takvo ponašanje.

Da bi gravitacija uticala na ove klastere onako kako treba, trebalo bi da postoji nešto masivno na kraju putanje. Pod masivno, naučnici misle nešto znazno veće od svega što smo vidjeli u poznatom svemiru, nešto dovoljno veliko da zasjeni galaktičke klastere koje usisava poput „kosmičkog usisivača“.

Međutim, ako postoji nešto toliko masivno da može da „krivi“ univerzum, zašto jednostavno ne pogledamo i saznamo šta je u pitanju?

Odgovor je da šta god izaziva ovo usisavanje leži van granica svemira koji možemo da posmatramo, koji ima radijus od 45.7 milijardi svjetlosnih godina.

Ovo znači da u 14 milijardi godina koliko je univerzum prisutan, svjetlo izvan poznatog univerzuma nema dovoljno vremena da stigne do naših teleskopa.

Dakle, šta bi moglo da bude u pitanju?

Pojedini naučnici smatraju da je u pitanju egzotična materija koja tek treba da bude konceptualizovana i koja utiče na fiziku na čudan način, dok pojedini smatraju da susjedni univerzum stvara ovo privlačenje.

Izvor: B92