“Potrebni su nam nepristrasni doktori, koji će svoj posao raditi savjesno i odgovorno, a nama Baranima vratiti vjeru u medicinsko osoblje i pobjedu protiv korona virusa. U periodu kada smo kao porodica u nevjerici, šoku od pretrpljenog gubitka, jer smo u sedam dana izgubili i babu, očevu majku, nisam ni sanjala da postoje ljudi koji nad našim bolom nalaze medijski prostor da govore o svojoj struci, upravo tako pokazavši svoju etiku”, ističe Kruta.

Ona kaže da što se tiče incidenta u bolnici, porodica nije pokušala nasilno da uđe.

“Članovi porodice su već bili unutra i prošavši kroz intenzivnu njegu došli smo do saznanja da mi otac, sa kojim sam se dopisivala dva sata ranije, leži u mračnoj sobi, sam i bez respiratora, zbog kojeg smo i došli, jer nas je dr Vučetić preko mog strica obavijestila da se stanje “neobjašnjivo pogoršano”, da dođemo jer je stavljen na respirator. Poslednja informacija koju smo imale od našeg Gorana je da se osjeća bolje”, priča Tijana za Dan.

Kako kaže, u sobi u kojoj je boravio, njen otac je ležao u polukomi, nije bilo respiratora.

“Dr Vučetić, koja odgovorno tvrdi da je bila u komunikaciji s porodicom, tada je nestala sa svog radnog mjesta. Pretpostavljam da je imala hitnijih obaveza od našeg životno ugroženog Gorana. Pokušala sam da je nazovem barem 10 puta, da bi se na kraju na njen telefon javila neka od medicinskih sestara tvrdeći da je “doktorka ostavila telefon i ne može doći u kovid bolnicu”. Šefica kovida ne može doći na svoje radno mjesto. Eto, toliko o efikasnoj komunikaciji sa porodicom. Doktorka koja ga je liječila nije potpisala posmrtno pismo”, tvrdi Tijana Kruta.

Poručuje da ne ulazi u stručnost, već da govori o odsustvu empatije i ljudskosti.

“Govorim i o gordosti i nemogućnosti da se prizna nedostatak struke i kompetentnosti. Nije sramota priznati da je Goran bio težak slučaj, sramota i grijeh je lagati i njega i porodicu. U momentima našeg očaja i preklinjanja da se tata prebaci u KCCG, iz straha, a i mišljenja da mu u Baru nije pružena najbolja briga, u koju su se kleli, rečeno nam je da možemo da ga vodimo odmah ako mi sami obezbijedimo ljekara koji će ga primiti na liječenje, kao i krevet u KCCG. Konačno, kad sam našla način, čelnici barske bolnice nam saopštavaju da ne bi podnio put. Moja majka u neopisivom strahu pita i moli u više navrata da pođe u tatinu sobu i vrati nam se sa nekom informacijom. Nju u tome prekida policija. Onda se neko pita zašto smo bili van sebe. Dovedeni smo na ivicu očaja”, ogorčena je Tijana.

Doktorka Svetlana Vučetić podsjeća da je bolnicu, kao i sve ostale kovid bolnice u Crnoj Gori, na početku epidemije posjetila Komisija SZO i utvrdila da bolnica prostorno, kadrovski i tehnički ispunjava sve potrebne medicinske uslove za liječenje bolesnika za vrijeme pandemije izazvane virusom SARS-KoV 2.

“Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta nijedna opšta bolnica u Crnoj Gori nema sistematizovano radno mjesto pneumoftiziologa. S tim u vezi po savjetu gore navedene komisije, formiran je medicinski konzilijum za rad u kovid centru, koji čine dr Svetlana Vučetić, mr dr Miodrag Stanković, mr dr Branko Raičević i dr Zoran Vojinović. Svim porodicama koje su izgubile svoje najmilije u nemilosrdnoj i neravnopravnoj borbi sa ovim virusom, koja ne bira ni pol, ni godine, ni obrazovanje, nego traži slabe tačke u organizmu, izazivajući oboljenje, ne jednog organa nego cijelog organizma, posebno kod bolesnika sa komorbiditetima (dijabetes, gojaznost, kardiovaskularne i plućne bolesti, imunodeficijentna stanja, maligniteti…) izražavamo saučešće i saosjećamo sa njima”, kaže doktorka Vučetić.