Većina učenika koji su nastupili pohađaju srednju školu, dok je njih dvoje bilo iz nižih razreda – Miloš Katurić, učenik na odsjeku za trubu (klasa prof. Momira Petričevića) i Jovana Ristelić, učenica klavira (klasa prof. Ljiljane Dončić), koja je Sonatinu u D-duru G. Bende izvela sasvim korektno za svoj uzrast. Kada je riječ o duvačkom odsjeku, predstavili su se učenici srednje škole: trubač Stefan Knežević (klasa prof. Momir Petričević) s Koncertom za trubu u Es-duru Tomasa Albinonija, zatim flautistkinja Ivanka Muhadinović (klasa prof. Andree Petrović) s „Fantazijom“ Georga Hjuea i flautistkinja Jovana Radoman (klasa prof. Tamare Knežević) s djelom „Stakato fantazija“ Vilhelma Popa. Svakako treba kazati da su pomenute flautistkinje nastupile i u triju s violončelistkinjom Mijom Risteljić (klasa prof. Milene Đurović), izvodeći Londonski trio u C-duru, br. 1 Jozefa Hajdna. Time je pokazano da škola njeguje i, nadasve poželjan i učenicima izazovan, vid kamerne muzike, čak i nestandardnih sastava.
Ozbiljnost
Pored pomenutih učenika na koncertu je nastupila i Jelena Krivokapić, učenica solo pjevanja (klasa prof. Milice Zdravković) s pjesmom „Bijeli dan“ Milana Prebande. Najveću ozbiljnost u pripremi interpretacije pokazali su gitaristkinja Aleksandra Vujačić u klasi prof. Danijela Cerovića s djelom „San u šumi“ Agustina Bariosa, zatim pijanistkinja Paola Mitrović u klasi prof. Gabriele Aksamit sa Skercom br. 1 u h-molu, op. 20 Aleksandra Vujačić, kao i pijanista Darko Tomičić, učenik u klasi prof. Ilijе Miloševića s interpretcijom „Tri argentinska plesa“, op. 2 Alberta Ginastere, jednom od najubedljivijih koje su se mogle čuti te večeri. Na kraju, treba spomenuti i zalaganje profesora Alekseja Molčanova koji je bio korepetitor u svim tačkama koje su klavirsku pratnju zahtijevale, čak i u onima gdje je bilo predviđeno učešće drugih nastavnika.
Novo značenje
Premda ovakav koncert prikazuje najprije prijesjek najuspješnijih učenika institucije, kako nižeg tako i srednjoškolskog uzrasta, te u koncepcijskom smislu ne pruža ništa drugačije od uobičajenih koncepata javnih časova, festivalski kontekst daje mu sasvim novo značenje. Prije svega, koncert je označen logom Kotor arta i Don Brankovih dana muzike. S tim u vezi, iako se ima u vidu da je koncert održan za vrijeme raspusta učenika i godišnjih odmora njihovih nastavnika, trebalo bi težiti ozbiljnijem pristupu samih interpretacija. Takođe, bilo bi interesantno promišljati različite mogućnosti organizacije samih tačaka, kako bi „dramaturški“ tok koncerta imao veću težinu.
(Izvor:Pobjeda)
