Kako kaže, godinama je trpjela psihičko maltretiranje, nipodaštavanje i “gnusne uvrede”, a na kraju i seriju silovanja.

“On je prepametan čovjek koji je pripremio savršen zločin”, navodi ova studentkinja za "Blic".

"Počelo je dvije nedjelje nakon mog 18. rođendana. Kao da je sačekao da budem punoljetna, iako su druge djevojke bile i mlađe kada ih je napastvovao. Kada je sve to počelo, povraćala sam, smršala sam 11 kilograma. Osušila sam se. Nisam povraćala samo posle časova, dešavalo se i u toku dana. Svaki obrok bih povratila", navodi ova djevojka.

Ona kaže da su drugarice zapazile da se povukla u sebe. Nije više izlazila, nije se družila. U srednjoj školi je ostala izolovana iako je to bila završna godina, kada je obično druženje u punom jeku.

"Kada me je prvi put odveo u kancelariju, dvije nedjelje nakon mog punoljetstva, sjećam se da je cio čas pričao o ženskom samopouzdanju i fatalnim ženama. Pričao je kako žensko samopouzdanje ne postoji, kako može da ga odnese vjetar, da pukneš prstima i žena padne. Sve vrijeme me je gledao u oči. Imala sam u tom momentu nula samopouzdanja zbog njega, ali nisam tada ni bila svjesna. Gledala sam ga s divljenjem! Mislila kako on sve zna i kako sve vidi! Procijenio je i on to i odveo me u kancelariju, gdje mi je rekao da ćemo raditi na mom samopouzdanju i da će on meni da pomogne. On je veoma inteligentna osoba, prepametan čovjek koji je pripremio savršen zločin", priča ova 20-godišnjakinja za "Blic".

Znala je, kako kaže, da to što joj se dešava nije dobro. Osjećala se užasno i stalno plakala.

"Kada bi se to dogodilo, ja sam se tuširala 10 puta. Bez pretjerivanja, 10 puta. Znala sam da nije normalno da me dira neko od 66-67 godina, bilo mi je odvratno, ali i dalje nisam sumnjala da ima bilo kakve namjere koje nisu pedagoške i za moje dobro. To je taj bolesni strah da ti njega ne smiješ da razočaraš, nikako! Vraćala sam se na te časove, jer sam se plašila da on ne pomisli da zbog toga nisam došla", navodi studentkinja.

Kaže da i danas osjeća Aleksićev miris i da joj se priviđa na ulici, iako ga nije vidjela skoro dvije godine.

Silovanje se, kako tvrdi, ponavljalo skoro svakog utorka tokom sedam mjeseci.

"Ponekad bi propustio jedan ili dva utorka i pomislila bih da to prestaje, da će sve ponovo biti kako treba... A onda te opet pozove u kancelariju".

Kaže da su silovanja prestala kada se završila tzv. škola glume.

Kako je rekla, pred poslednji čas glume, dogovor je bio da se pred kraja časa pojave njene drugarice i spriječe ga da me odvede u kancelariju.

"Tako je i bilo. To je bio moj poslednji susret s Mikom. Izletjela sam niz stepenice, ispred škole, u Knez Mihailovu, i opet sam povraćala. Bilo je to olakšanje pomiješano sa strahom, jer sam se plašila da može da se nastavi, da će uspjeti da dođe po mene i kad više ne budem u studiju", priča studentkinja glume.

Cilj joj je, kako kaže, bio da Mika više ne siluje nijednu djevojku. Kada je završila četvrtu godinu i upisala fakultet, izvela je na kafu dvije devojke iz grupe koje su htjele da upišu glumu sljedeće godine i sve im ispričala.