Upozorio je i da su zbog pandemije medicinari iscrpljeni jer rade neprekidno.
"Ovaj sindikat ne vode i neće voditi partijski aktivisti, nego ljudi koji će se boriti za prava radnika. Pozivamo kolege koje žele da nam se priključe, kako bi bez straha zajedno radili na dobrobit svih nas. Dakle, nećemo braniti partijske boje, već dostojanstvo bijelog mantila, pa ćemo tako partnerski raditi na donošenju kolektivnog ugovora koji će poboljšati položaj radnika. Sindikat je spoj mladosti i iskustva i jedan od prioriteta će biti da KCCG bude najjača zdravstvena institucijau državi sa jedinstvenim kolektivom gdje će svaki tehničar, medicinska sestra, ljekar ili nemedicinski radnik imati ista prava", kazao je Đurović.
Navodi da je pandemija drastično promijenila položaj svih medicinskih radnika.
"Medicinski radnici su umorni, crpe posljednje atome snage, jer rade neprekidno. Najveći problem je organizacija smjena, zbog velikog broja pacijenata. Smjene je teško napraviti, jer u principu jedni te isti ljudi rade u kovid odjeljenju. Tu rade od marta, po 12 sati, nekad i bez pauze. Ne raspolažemo podacima, koliko je radnika oboljelo, ili umrlo od kovida, ali sa svakim medicinskim radnikom, koji biva izbačen iz stroja, dodatno se komplikuje situacija", kazao je Đurović.
Upozorava da je glavni razlog odlaska medicinskih radnika nepravda koja je pričinjena ogromnom broju zaposlenih, te da mladi ljudi napuštaju jer žele bolje uslove rada.
"Mnogo mladih je otišlo jer im nije pružena prilika da se dokažu. Najviše srednjeg medicinskog osoblja nije napustilo samo zbog plate, već zbog pritisaka iz različitih osnova, naročito političkih, vjerskih ali i ličnih. Dosta pritisaka dolazilo je od prethodnih sindikata, koji su bili par ekselans političke organizacije. Dosta radnika koji su otišli da rade u inostranstvo vratilo bi se da radi i za manju platu samo kada bi mogli da svoj rad valorizuju na pravi način", poručio je Đurović.
Prema njegovim riječima, radnici KCCG se suočavaju mnogim problemima, među kojima su i plate, ali da su najveći problem međuljudski odnosi.
Komentari